Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 15, a. 3

Je li u njemu bilo neznanja

Prigovor 1. Čini se da je u Kristu bilo neznanja. Ono je doista bilo u Kristu što mu pripada prema ljudskoj naravi, premda mu ne pripada prema božanskoj, kao trpljenje i smrt. Ali neznanje priliči Kristu prema ljudskoj naravi, jer Damaščanin kaže u 3. knjizi da je „uzeo neznatnu i robovsku narav“. Dakle, neznanje je doista bilo u Kristu.

Prigovor 2. Nadalje, netko se naziva neznatnim zbog manjkavosti spoznaje. Ali Kristu je nedostajala neka spoznaja, jer Apostol kaže u 2 Kor 5: „Onoga koji nije poznao grijeh za nas grijehom učini“. Dakle, u Kristu je bilo neznanja.

Prigovor 3. Nadalje, u Iz 8 se kaže: „Prije negoli dijete bude znalo dozvati oca svoga i majku svoju, bit će odnesena snaga Damaska“. A to je dijete Krist. Dakle, u Kristu je bilo neznanja nekih stvari.

Naprotiv, neznanje se ne uklanja neznanjem. A Krist je zato došao da ukloni naša neznanja, jer je došao „da prosvijetli one koji sjede u tami i sjeni smrti“. Dakle, u Kristu nije bilo neznanja.

Odgovaram: kao što je u Kristu bila punina milosti i kreposti, tako je u njemu bila punina sve znanosti, kao što je očito iz prethodnoga. Ali kao što u Kristu punina milosti i kreposti isključuje poticaj na grijeh, tako punina znanosti isključuje neznanje koje se protivi znanosti. Stoga, kao što u Kristu nije bilo poticaja na grijeh, tako u njemu nije bilo neznanja.

Odgovor na 1. prigovor: narav koju je Krist uzeo može se promatrati dvostruko. Jedan način, prema razumnosti njezine vrste. I prema tome Damaščanin kaže da je ona neznatna i robovska. Zato nadodaje: „Ta robovska je doista ljudska narav Onoga koji ju je stvorio, Božja, i nema spoznaje budućih stvari“. Drugi se način može promatrati prema onome što ima od sjedinjenja s božanskom hipostazom, iz koje ima puninu znanosti i milosti, prema onom iz Iv 1: „Vidjesmo slavu njegovu, slavu kao Jedinorođenca od Oca, punoga milosti i istine“. I na taj način ljudska narav u Kristu nije imala neznanja.

Odgovor na 2. prigovor: za Krista se kaže da nije poznao grijeh jer ga nije poznao po iskustvu. A poznao ga je po jednostavnoj spoznaji.

Odgovor na 3. prigovor: prorok ondje govori o ljudskoj Kristovoj znanosti. Kaže dakle: prije negoli dijete zna, to jest prema čovještvu, dozvati svoga oca, Josipa, koji mu je bio otac po mnijenju, i svoju majku, to jest Mariju, bit će odnesena snaga Damaska. To se ne treba shvatiti kao da je ikada bio čovjek i to nije znao, nego: prije negoli zna, to jest prije negoli postane čovjekom koji ima ljudsku znanost, bit će odnesena ili, doslovno, snaga Damaska i plijen Samarije po asirskom kralju; ili, duhovski, jer će još nerođen spasiti svoj narod samo zazivanjem, kako izlaže Jeronimov Glose. Augustin ipak u govoru o Bogojavljenju kaže da je to bilo ispunjeno u klanjanju mudraca. Govori naime: „Prije negoli je po ljudskom tijelu izrekao ljudske riječi, primio je snagu Damaska, to jest bogatstva u kojima se Damask uznosio, jer se u bogatstvima poglavarstvo odaje zlatu. A plijen Samarije bijahu isti oni. Jer se Samarija uzima za idolopoklonstvo, ondje se naime narod obratio na čašćenje idola. Taj je dakle prvi plijen dijete oduzelo idolopoklonstvu“. I u tom se smislu shvaća: prije negoli dijete zna, to jest prije negoli pokaže da zna.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.