Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 15, a. 10

Je li istodobno bio putnik i posjednik

Prigovor 1. Čini se da Krist nije bio u isti mah putnik i prispijevalac. Putniku naime priliči gibati se prema svrsi blaženstva, a prispijevalcu priliči počivati u svrsi. Ali ne može u isti mah istomu priličiti da se giba prema svrsi i da počiva u svrsi. Dakle, nije mogao u isti mah biti da je Krist putnik i prispijevalac.

Prigovor 2. Nadalje, gibati se prema blaženstvu, ili ga zadobiti, ne priliči čovjeku prema tijelu, nego prema duši. Zato Augustin u poslanici Dioscoru kaže da se „na nižu narav, a to je tijelo, prelijeva od duše ne blaženstvo, koje je svojstveno onomu koji uživa i razumije“. Ali Krist je, premda je imao tijelo podložno trpljenju, ipak prema umu u potpunosti uživao u Bogu. Krist dakle nije bio putnik, nego čisti prispijevalac.

Prigovor 3. Nadalje, sveci čije su duše na nebu, a tijela u grobovima, uživaju doduše u blaženstvu prema duši, premda njihova tijela podliježu smrti, pa se ipak ne nazivaju putnicima, nego samo prispijevalcima. Dakle, iz istoga razloga, premda je Kristovo tijelo bilo smrtno, budući da je njegov um uživao u Bogu, čini se da je bio čisti prispijevalac, i nipošto putnik.

Naprotiv, u Jr 14 se kaže: „Kao pridošlica bit ćeš u zemlji i kao putnik koji skreće na prenoćište“.

Odgovaram: netko se naziva putnikom od toga što teži u blaženstvo, a prispijevalac se naziva od toga što već zadobiva blaženstvo, prema onome iz 1 Kor 9: „Trčite tako da zgrabite“; i Fil 3: „Trčim ne bih li kako zgrabio“. A čovjekovo savršeno blaženstvo sastoji se u duši i tijelu, kako je rečeno u drugom dijelu: u duši doista, s obzirom na ono što joj je vlastito, prema tome što um vidi i uživa u Bogu; u tijelu pak, prema tome što će tijelo „uskrsnuti duhovno, u kreposti, u slavi i u neraspadljivosti“, kako se kaže u 1 Kor 15. A Krist je prije trpljenja prema umu u potpunosti gledao Boga, i tako je imao blaženstvo s obzirom na ono što je vlastito duši. Ali s obzirom na ostalo nedostajalo mu je blaženstvo, jer mu je i duša bila podložna trpljenju, i tijelo podložno trpljenju i smrtno, kao što je očito iz prethodnoga. I zato je u isti mah bio prispijevalac, utoliko što je imao blaženstvo svojstveno duši, i u isti mah putnik, utoliko što je težio u blaženstvo prema onome što mu je od blaženstva nedostajalo.

Odgovor na 1. prigovor: nemoguće je gibati se prema svrsi i počivati u svrsi prema istomu. Ali prema različitomu ništa ne sprečava da bude tako, kao što je neki čovjek u isti mah onaj koji zna s obzirom na ono što već zna, i onaj koji uči s obzirom na ono što još ne zna.

Odgovor na 2. prigovor: blaženstvo prvenstveno i vlastito se sastoji u duši prema umu, sporedno ipak, i takoreći instrumentalno, za blaženstvo se traže dobra tijela; kao što Filozof kaže u I. Ethic. da vanjska dobra organski služe blaženstvu.

Odgovor na 3. prigovor: nije isti razlog za duše preminulih svetaca i za Krista, iz dvaju razloga. Prvo doista zato što duše svetaca nisu podložne trpljenju, kao što je bila Kristova duša. Drugo, zato što tijela ne čine nešto po čemu bi težila u blaženstvo, kao što je Krist, prema tjelesnim trpljenjima, težio u blaženstvo s obzirom na slavu tijela.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.