III, q. 14, a. 4
Je li preuzeo sve takve nedostatke
Prigovor 1. Čini se da je Krist trebao preuzeti sve tjelesne nedostatke ljudi. Kaže naime Damaščanin: „Ono što je nepreuzeto, neizlječivo je“. No Krist je došao izliječiti sve naše nedostatke. Dakle, trebao je preuzeti sve naše nedostatke.
Prigovor 2. Nadalje, rečeno je da je Krist, kako bi za nas zadovoljio, trebao imati usavršujuće habituse u duši i nedostatke u tijelu. No on je s obzirom na dušu preuzeo puninu svake milosti. Dakle, s obzirom na tijelo trebao je preuzeti sve nedostatke.
Prigovor 3. Nadalje, među svim tjelesnim nedostatcima glavno mjesto zauzima smrt. No Krist je preuzeo smrt. Dakle, tim više trebao je preuzeti sve druge nedostatke.
Naprotiv, suprotnosti ne mogu istodobno postojati u istome. No neke su slabosti međusobno suprotne, jer su uzrokovane suprotnim načelima. Dakle, nije moglo biti da Krist preuzme sve ljudske slabosti.
Odgovaram: treba reći, kao što je rečeno, da je Krist preuzeo ljudske nedostatke kako bi zadovoljio za grijeh ljudske naravi, za što se zahtijevalo da u duši ima savršenstvo znanja i milosti. Krist je dakle trebao preuzeti one nedostatke koji proizlaze iz zajedničkoga grijeha cijele naravi, a ipak se ne protive savršenstvu znanja i milosti. Tako dakle nije bilo prikladno da preuzme sve ljudske nedostatke ili slabosti. Postoje naime neki nedostatci koji se protive savršenstvu znanja i milosti, kao što su neznanje, sklonost zlu i teškoća prema dobru. Neki pak nedostatci ne prate općenito cijelu ljudsku narav zbog grijeha praroditelja, sinoć se u nekim ljudima uzrokuju zbog nekih posebnih uzroka, kao što su guba, padavica i drugi takvi. Ti su nedostatci katkad uzrokovani krivnjom čovjeka, primjerice zbog neuredne prehrane, a katkad zbog nedostatka oblikovne sile. Nijedno od toga ne priliči Kristu, jer je njegovo tijelo začeto po Duhu Svetome, koji je beskrajne mudrosti i moći, nesposoban griješiti i zakazati; a i on sam nije činio ništa neuredno u vođenju svojega života. Postoje pak treći nedostatci koji se općenito nalaze u svim ljudima zbog grijeha praroditelja, kao što su smrt, glad, žeđ i tome slično. I sve te nedostatke Krist je preuzeo. Njih Damaščanin naziva prirodnim i neporočnim patnjama; prirodnim doista jer prate općenito cijelu ljudsku narav, a neporočnim jer ne donose nedostatak znanja i milosti.
Odgovor na 1. prigovor: svi posebni nedostatci ljudi uzrokovani su raspadljivošću i trpnošću tijela, uz dodatak nekih posebnih uzroka. I zato, time što je Krist izliječio trpnost i raspadljivost našega tijela time što ju je preuzeo, posljedično je izliječio i sve druge nedostatke.
Odgovor na 2. prigovor: punina svake milosti i znanja duši je Kristovoj pripadala po sebi, već samim time što ju je preuzela Riječ Božja. I zato je Krist apsolutno preuzeo svu puninu mudrosti i milosti. No naše je nedostatke preuzeo po rasporedbi, kako bi zadovoljio za naš grijeh, a ne zato što bi mu po sebi pripadali. I zato nije trebalo da preuzme sve, nego samo one koji su bili dovoljni za zadovoljenje za grijeh cijele ljudske naravi.
Odgovor na 3. prigovor: smrt je na sve ljude prešla iz grijeha praroditelja, ali ne i neki drugi nedostatci, premda su manji od smrti. Stoga razlog nije sličan.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.