Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 12, a. 3

Je li što naučio od čovjeka

Prigovor 1. Čini se da je Krist nešto naučio od ljudi. Naime, u Lk 2 kaže se da ga „nađoše u Hramu u sredini učitelja, ispitujući ih i odgovarajući im“. No, pitati i odgovarati svojstveno je onome koji uči. Dakle, Krist je nešto naučio od ljudi.

Prigovor 2. Nadalje, stjecanje znanja od čovjeka koji poučava čini se plemenitijim nego stjecanje od osjetila, jer su u duši čovjeka koji poučava spoznatljivi likovi u činu, dok su u osjetilnim stvarima spoznatljivi likovi samo u mogućnosti. Ali Krist je primao iskustveno znanje iz osjetilnih stvari, kao što je rečeno. Dakle, još je više mogao primati znanje učeći od ljudi.

Prigovor 3. Nadalje, Krist po iskustvenom znanju od početka nije sve znao, nego je u njemu napredovao, kao što je rečeno. Ali svatko tko sluša nečiji govor koji osmišljeno označava, može naučiti ono što ne zna. Dakle, Krist je mogao od ljudi naučiti neke stvari koje po ovom znanju nije znao.

Naprotiv, kaže se u Iz 55: „Evo, učinih ga svjedokom narodima, knezom i učiteljem narodima“. A učitelju nije svojstveno da bude poučavan, nego da poučava. Dakle, Krist nije primio nikakvo znanje po pouci nekog čovjeka.

Odgovaram: treba reći da u bilo kojem rodu ono što je prvi pokretač ne pokreće se prema toj vrsti gibanja, kao što se ono što prvo mijenja ne mijenja. A Krist je postavljen za glavu Crkve, štoviše svih ljudi, kao što je gore rečeno, kako ne bi samo svi ljudi po njemu primili milost, nego i kako bi svi od njega primili nauk istine. Stoga on sam kaže u Iv 18: „Ja sam se za to rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu“. I stoga nije bilo prikladno njegovu dostojanstvu da ga poučava bilo tko od ljudi.

Odgovor na 1. prigovor: kako kaže Origen u tumačenju Luke: „Gospodin je pitao, ne da bi nešto naučio, nego da bi upitan poučio. Iz istog naime izvora nauka izvire i mudro pitati i odgovarati“. Stoga i na istom mjestu u Evanđelju slijedi da „bijahu zadivljeni svi koji ga slušahu nad njegovom razboritošću i odgovorima“.

Odgovor na 2. prigovor: onaj koji uči od čovjeka ne prima neposredno znanje od spoznatljivih likova koji su u njegovu umu, nego posredstvom osjetilnih riječi, kao znakova razumskih pojmova. No, kao što su riječi koje čovjek oblikuje znakovi njegova razumskog znanja, tako su stvorenja koja je Bog utemeljio znakovi njegove mudrosti, odakle se u Sir 1 kaže da je „Bog izlio mudrost svoju na sva djela svoja“. Kao što je dakle dostojnije biti poučavan od Boga nego od čovjeka, tako je dostojnije primati znanje preko osjetilnih stvorenja nego preko ljudske pouke.

Odgovor na 3. prigovor: Isus je napredovao u iskustvenom znanju kao i u dobi, kao što je rečeno. No, kao što se zahtijeva prikladna dob za to da čovjek primi znanje pronalaženjem, tako i za to da primi znanje poukom. A Gospodin nije učinio ništa što ne bi odgovaralo njegovoj dobi. I stoga nije priklonio svoje uho slušanju poučnih govora osim u ono vrijeme u kojem je mogao i putem iskustva dosegnuti takav stupanj znanja. Stoga Grgur kaže u tumačenju Ezekijela: „U dvanaestoj godini svoje dobi udostojao se pitati ljude na zemlji, jer, prema uporabi razuma, riječ pouke ne priliči osim u zreloj dobi“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.