Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

III, q. 12, a. 4

Je li što primio od anđela

Prigovor 1. Čini se da je Krist primio znanje od anđela. Naime, u Lk 22 kaže se da se „ukaza Kristu anđeo s neba ohrabrujući ga“. Ali ohrabrenje biva po poticajnim riječima onoga koji poučava, prema onome iz Job 4: „Evo, poučavao si mnoge, i iznemogle si ruke krijepio, tvoje su riječi pridizale one koji posrću“. Dakle, Krist je bio poučen od anđela.

Prigovor 2. Nadalje, Dionizije kaže u IV. poglavlju Cael. Hier.: „Vidim naime da se i sam Isus, nadbitna supstancija nadnebeskih supstancija, dolazeći nepromjenjivo k našemu, poslušno podlaže Očevim i Božjim odredbama preko anđela“. Čini se dakle da se sam Krist htio podložiti poretku božanskoga zakona, po kojem se ljudi poučavaju posredstvom anđela.

Prigovor 3. Nadalje, kao što je ljudsko tijelo po naravnom redu podložno nebeskim tijelima, tako je i ljudski um anđeoskim umovima. Ali Kristovo je tijelo bilo podložno utjecajima nebeskih tijela, jer je trpio vrućinu ljeti i hladnoću zimi, s obzirom na druge ljudske patnje. Dakle, i njegov je ljudski um bio podložan prosvjetljenjima nadnebeskih duhova.

Naprotiv, Dionizije kaže u VII. poglavlju Cael. Hier. da „najviši anđeli postavljaju pitanje samom Isusu i uče znanje o njegovu božanskom djelovanju za nas, a njih sam Isus poučava bez posrednika“. No, nije svojstveno istome poučavati i biti poučavan. Dakle, Krist nije primio znanje od anđela.

Odgovaram: treba reći da je ljudska duša, budući da stoji u sredini između duhovnih supstancija i tjelesnih stvari, stvorena da se usavršava na dva načina: na jedan način, preko znanja primljenog iz osjetilnih stvari; na drugi način, preko urođenog ili utisnutog znanja iz prosvjetljenja duhovnih supstancija. Na oba je pak načina Kristova duša bila savršena: iz osjetilnih stvari, po iskustvenom znanju, za koje se ne zahtijeva anđeosko svjetlo, nego je dovoljno svjetlo djelatnog razuma; a iz višnjeg utisnuća, po ulivenom znanju, koje je neposredno primio od Boga. Naime, kao što je iznad uobičajenog načina stvorenja ta duša sjedinjena s Riječju u jedinstvu osobe, tako je, iznad uobičajenog načina ljudi, neposredno od same Božje Riječi ispunjena znanjem i milošću, a ne posredstvom anđela, koji su također iz utjecaja Riječi primili znanje o stvarima na svom početku, kako kaže Augustin u II. knjizi Super Gen. ad Litt.

Odgovor na 1. prigovor: ono ohrabrenje od anđela nije bilo na način poučavanja, nego radi pokazivanja svojstva ljudske naravi. Stoga Beda kaže u tumačenju Luke: „Kao dokaz obiju naravi, kaže se i da su mu anđeli služili i da su ga ohrabrivali. Stvoritelj naime nije trebao zaštitu svoga stvorenja, nego, postavši čovjekom, kao što je radi nas žalostan, tako se radi nas ohrabruje“; kako bi se naime u nama učvrstila vjera u njegovo utjelovljenje.

Odgovor na 2. prigovor: Dionizije kaže da je Krist bio podložan anđeoskim odredbama ne zbog samoga sebe, nego zbog onoga što se događalo oko njegova utjelovljenja i oko služenja njemu dok je bio u dječjoj dobi. Stoga na istom mjestu dodaje da se „preko anđela kao posrednika navješćuje Josipu od Oca raspoređeni Isusov odlazak u Egipat, i ponovno povratak iz Egipta u Judeju“.

Odgovor na 3. prigovor: Sin je Božji uzeo tijelo podložno patnji, kako će se dolje reći, ali dušu savršenu u znanju i milosti. I stoga je njegovo tijelo bilo prikladno podložno utjecaju nebeskih tijela, dok njegova duša nije bila podložna utjecaju nebeskih duhova.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.