III, q. 11, a. 6
Je li bilo razlučeno po različitim habitusima
Prigovor 1. Čini se da u Kristovoj duši nije bio nego jedan habitus znanja. Jer što je znanje savršenije, to je više sjedinjeno, pa stoga i viši anđeli spoznaju po općenitijim likovima, kako je rečeno u I. dijelu. No, Kristovo je znanje bolo najsavršenije. Dakle, bilo je nadasve jedno. Nije dakle bilo razlučeno po više habitusa.
Prigovor 2. Nadalje, naša vjera potječe od Kristova znanja, pa se stoga kaže u Heb 12: „uprvši pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa“. No, jedan je habitus vjere o svemu što treba vjerovati, kako je rečeno u II. dijelu. Dakle, još mnogo više u Kristu nije bio nego jedan habitus znanja.
Prigovor 3. Nadalje, znanosti se razlikuju prema različitim formalnim razlozima spoznatljivoga. No, Kristova je duša sve znala prema jednom formalnom razlogu, naime prema božanski ulivenom svjetlu. Dakle, u Kristu je bio samo jedan habitus znanja.
Naprotiv, u Zah 3 kaže se da su na jednom kamenu, to jest Kristu, sedam očiju. A pod okom se razumije znanje. Čini se dakle da je u Kristu bilo više habitusa znanja.
Odgovaram: treba reći da, kao što je rečeno, znanje usađeno Kristovoj duši imalo je način sunaravan ljudskoj duši. A sunaravno je ljudskoj duši da prima likove u manjoj općenitosti nego anđeli, tako naime da različite specifične naravi spoznaje po različitim razumljivim likovima. Iz toga pak proizlazi da su u nama različiti habitusi znanosti, jer su različiti rodovi spoznatljivoga, ukoliko se naime ono što se svodi na jedan rod spoznaje istim habitusom znanosti; kao što se kaže u I Poster. da je „jedno znanje ono koje se odnosi na jedan rod subjekta“. I stoga je znanje usađeno Kristovoj duši bilo razlučeno prema različitim habitusima.
Odgovor na 1. prigovor: kao što je gore rečeno, znanje Kristove duše je najsavršenije i nadilazi znanje anđela s obzirom na ono što se u njemu razmatra s obzirom na Boga koji utječe, no ipak je ispod anđeoskoga znanja s obzirom na način primatelja. A tom načinu pripada da se to znanje razlikuje po mnogim habitusima, postojeći kao po više pojedinačnim likovima.
Odgovor na 2. prigovor: naša se vjera oslanja na prvu Istinu. I stoga je Krist začetnik naše vjere prema božanskom znanju, koje je jednostavno jedno.
Odgovor na 3. prigovor: božanski uliveno svjetlo jest zajednički formalni razlog razumijevanja onoga što se božanski objavljuje, kao što je i svjetlo razuma za ono što se naravno spoznaje. I stoga je u Kristovoj duši trebalo postaviti likove pojedinih stvari kako bi se vlastitom spoznajom spoznalo svako pojedino. I prema tome, trebalo je da u Kristovoj duši budu različiti habitusi znanja, kao što je rečeno.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.