Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 97, a. 4

O njegovoj usporedbi s drugim grijesima

Prigovor 1. Čini se da je iskušavanje Boga teži grijeh nego praznovjerje. Naime, veća se kazna dosuđuje za veći grijeh. No, teže je bio kažnjen u Židova grijeh iskušavanja Boga nego grijeh idolopoklonstva, koji je ipak glavni među praznovjerjima, jer je zbog grijeha idolopoklonstva ubijeno između njih tri tisuće ljudi, kako se čita u Izl 32; a zbog grijeha iskušavanja općenito su svi izginuli u pustinji, ne ušavši u obećanu zemlju, prema onome iz Ps: „Iskušavali su me oci vaši“; a poslije slijedi: „Kojima se zakleh u gnjevu svojemu da neće ući u moj počinak“. Dakle, iskušavati Boga teži je grijeh nego praznovjerje.

Prigovor 2. Nadalje, utoliko se neki grijeh čini težim ukoliko se više protivi kreposti. No, bezbožnost, čija je vrsta iskušavanje Boga, više se protivi kreposti bogoštovlja nego praznovjerje, koje ima neku sličnost s njome. Dakle, iskušavanje Boga teži je grijeh nego praznovjerje.

Prigovor 3. Nadalje, čini se većim grijehom s nepoštovanjem se odnositi prema roditeljima nego štovanje dužno roditeljima iskazivati drugima. No, mi Boga trebamo častiti kao oca svih, kako se kaže u Mal 1. Dakle, čini se većim grijehom iskušavanje Boga, kojim se s nepoštovanjem odnosimo prema Bogu, nego idolopoklonstvo, kojim se štovanje dužno Bogu iskazuje stvorenju.

Naprotiv, na ono iz Pnz 17: „Kada se nađu kod tebe“ itd., Glosa kaže: „Zakon se zablude i idolopoklonstva ponajviše gnuša, najveći je naime zločin čast Stvoritelja dati stvorenju“.

Odgovaram: treba reći da je u grijesima koji se protive bogoštovlju utoliko nešto teže ukoliko se više protivi božanskom štovanju. Kojemu se pak manje protivi to što netko sumnja u božansku uzvišenost nego što sa sigurnošću drži suprotno. Kao što je naime više nevjernik onaj koji je utvrđen u zabludi nego onaj koji sumnja u istinu vjere, tako i više protiv Božjega štovanja čini onaj koji svojim djelom očituje zabludu protiv božanske uzvišenosti nego onaj koji očituje sumnju. Praznovjernik pak očituje zabludu, kako je bjelodano iz rečenoga. Onaj pak koji iskušava Boga riječima ili djelima, očituje sumnju o božanskoj uzvišenosti, kako je rečeno. I stoga je teži grijeh praznovjerja nego grijeh iskušavanja Boga.

Odgovor na 1. prigovor: grijeh idolopoklonstva nije bio kažnjen onom kaznom kao dostatnom, nego se za ubuduće za taj grijeh čuvala teža kazna, jer se kaže u Izl 32: „A ja ću u dan odmazde pohoditi ovaj njihov grijeh“.

Odgovor na 2. prigovor: praznovjerje ima sličnost s bogoštovljem što se tiče materijalnoga čina, koji iskazuje kao i bogoštovlje. No, što se tiče svrhe, više mu se protivi nego iskušavanje Boga, jer više pripada božanskom nepoštovanju, kako je rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: bitna je oznaka božanske uzvišenosti da je jedinstvena i nepriopćiva, i stoga je isto protiv božanskoga štovanja nešto učiniti, i božansko štovanje drugome priopćiti. Nije pak jednak razlog o časti roditelja koja se može bez krivnje priopćiti drugima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.