Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 96, a. 4

O vješanju svetih riječi o vrat

Prigovor 1. Čini se da vješanje svetih riječi o vrat nije nedopušteno. Naime, božanske riječi nisu manje djelotvorne kad se pišu nego kad se izgovaraju. No dopušteno je izgovarati neke svete riječi radi nekih učinaka, primjerice za ozdravljenje bolesnih, kao što su Oče naš, Zdravo Marijo, ili kako god se zazivalo ime Gospodnje, prema onome s kraja Markova evanđelja: „u moje će ime izgoniti đavle, novim će jezicima govoriti, zmije će uzimati“. Dakle, čini se da je dopušteno neke svete spise objesiti o vrat kao lijek protiv bolesti ili bilo kakve štete.

Prigovor 2. Nadalje, svete riječi ne djeluju manje na tijela ljudi nego na tijela zmija i drugih životinja. No neka bajanja imaju djelotvornost za obuzdavanje zmija ili za ozdravljenje nekih drugih životinja, pa se stoga kaže u Ps: „poput gluhe guje što uši zatvara, koja ne sluša glas bajača i čarobnjaka koji mudro baje“. Dakle, dopušteno je vješati svete riječi kao lijek za ljude.

Prigovor 3. Nadalje, riječ Božja nije manje svetosti nego relikvije svetaca, pa stoga Augustin kaže da „riječ Božja nije manje nego tijelo Kristovo“. No relikvije svetaca dopušteno je čovjeku objesiti o vrat, ili ih na bilo koji način nositi, radi svoje zaštite. Dakle, iz istog razloga, dopušteno je čovjeku riječju ili pismom uzeti riječi Svetoga pisma radi svoje zaštite.

Naprotiv, Krizostom kaže, tumačeći Mateja: „neki nose neki napisani dio Evanđelja oko vrata. No zar se Evanđelje ne čita svakodnevno u Crkvi i zar ga svi ne slušaju? Kome dakle Evanđelja položena u uši ništa ne koriste, kako ga mogu spasiti obješena oko vrata? Zatim, gdje je moć Evanđelja? U oblicima slova ili u razumijevanju smisla? Ako je u oblicima, dobro ga vješaš oko vrata. Ako je u razumijevanju, onda više koristi položeno u srcu nego obješeno oko vrata“.

Odgovaram: treba reći da se u svim bajanjima ili obješenim spisima čini da treba paziti na dvije stvari. Prvo, naime, što je to što se izgovara ili piše. Jer ako je to nešto što pripada zazivanjima đavla, očito je praznovjerno i nedopušteno. Slično se također čini da treba paziti ako sadrži nepoznata imena, da se pod njima ne bi skrivalo nešto nedopušteno. Stoga Krizostom kaže, tumačeći Mateja, da „po primjeru farizeja koji su povećavali svoje skute, sada mnogi izmišljaju neka hebrejska imena anđela te ih pišu i vezuju, a ona se onima koji ih ne razumiju čine strašnima“. Također treba paziti da ne sadrži nešto lažno. Jer u tom se slučaju njegov učinak ne bi mogao očekivati od Boga, koji nije svjedok laži. Zatim, drugo, treba paziti da se ondje uz svete riječi ne nalaze neke isprazne stvari, primjerice neki urezani karakteri, osim znaka križa. Ili ako se nada polaže u način pisanja ili vezivanja, ili u bilo koju takvu ispraznost koja ne pripada božanskom štovanju. Jer to bi se smatralo praznovjernim. Inače je pak dopušteno. Stoga se u Dekretima kaže, XXVI, pit. V, poglavlje Non liceat Christianis itd.: „niti pri sakupljanju trava koje su ljekovite ne smije se paziti na bilo kakva obdržavanja ili bajanja, nego samo uz božansko vjerovanje ili molitvu Gospodnju, kako bi se častio samo Stvoritelj svega i Bog“.

Odgovor na 1. prigovor: i izgovaranje božanskih riječi, ili zazivanje božanskoga imena, ako se pazi samo na poštovanje Boga od kojega se očekuje učinak, bit će dopušteno; ako se pak pazi na nešto drugo što se isprazno obdržava, bit će nedopušteno.

Odgovor na 2. prigovor: i u bajanjima zmija ili bilo kojih životinja, ako se pazi samo na svete riječi i na božansku moć, neće biti nedopušteno. No ponajviše takva bajanja imaju nedopuštena obdržavanja i postižu svoj učinak preko đavla, a osobito kod zmija, jer je zmija bila prvo đavlovo oruđe za obmanjivanje čovjeka. Stoga Glosa ondje kaže: „treba napomenuti da Pismo ne hvali sve od čega se u Pismu uzima usporedba, kako je očito o nepravednom sucu koji je jedva uslišio udovicu koja ga je molila“.

Odgovor na 3. prigovor: isti je razlog i za nošenje relikvija. Jer ako se nose iz pouzdanja u Boga i svetce čije su to relikvije, neće biti nedopušteno; ako bi se pak u vezi s tim pazilo na nešto drugo isprazno, primjerice da je posuda trokutasta, ili nešto drugo slično što ne bi pripadalo poštovanju Boga i svetaca, bilo bi praznovjerno i nedopušteno.

Odgovor na 4. prigovor: Krizostom govori o slučaju kada se više pazi na napisane oblike nego na razumijevanje riječi.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.