II-II, q. 96, a. 3
O obdržavanjima koja su određena za nagađanje o sreći ili nesreći
Prigovor 1. Čini se da obdržavanja koja su određena za unaprijednu spoznaju neke sreće ili nesreće nisu nedopuštena. Među ostalim, naime, nesrećama ljudi jesu i bolesti. No bolestima u ljudi prethode neki znakovi koje i liječnici promatraju. Dakle, promatranje takvih označavanja ne čini se nedopuštenim.
Prigovor 2. Nadalje, nerazumno je poricati ono što gotovo svi zajednički iskušavaju. No gotovo svi iskušavaju da neka vremena ili mjesta, ili čute riječi, ili susreti ljudi ili životinja, ili izobličeni ili neuredni čini, imaju neko predskazanje budućega dobra ili zla. Dakle, promatranje toga ne čini se nedopuštenim.
Prigovor 3. Nadalje, ljudski čini i događaji raspoređuju se po božanskoj providnosti prema određenom poretku, kojemu se čini da pripada to da ono što prethodi bude znak onoga što slijedi. Stoga je ono što se dogodilo starim ocima znak onoga što se ispunjava na nama, kako je očito po apostolu u 1 Kor 10. No promatrati poredak koji proizlazi iz božanske providnosti nije nedopušteno. Dakle, promatranje takvih predskazanja ne čini se nedopuštenim.
Naprotiv, Augustin kaže u II knjizi De Doct. Christ. da „savezima sklopljenima s đavlima pripadaju tisuće ispraznih obdržavanja, primjerice ako koji ud zaigra; ako između prijatelja koji zajedno hodaju prođe kamen, pas ili dječak; nagaziti na prag kad tko prolazi ispred svoje kuće; vratiti se u krevet ako tko kihne dok se obuva; vratiti se kući ako se tko spotakne polazeći; kad miševi izgrizu odjeću, više se bojati praznovjerja o budućem zlu nego žaliti zbog sadašnje štete“.
Odgovaram: ljudi na sva takva obdržavanja ne paze kao na neke uzroke, nego kao na neke znakove budućih sretnih ili nesretnih događaja. No ona se ne promatraju kao znakovi koje je predao Bog, budući da nisu uvedena po božanskom autoritetu, nego više po ljudskoj ispraznosti, uz suradnju đavolske zloće, koja nastoji ljudske duše zaplesti u takve ispraznosti. I stoga je očito da su sva takva obdržavanja praznovjerna i nedopuštena. I čini se da su to neki ostatci idolopoklonstva, prema kojemu su se promatrali auguriji i neki sretni ili nesretni dani (što na neki način pripada gatanju koje biva po zvijezdama, prema kojima se razlikuju dani), osim što su ova obdržavanja bez razuma i umijeća; stoga su još ispraznija i praznovjernija.
Odgovor na 1. prigovor: uzroci bolesti prethode u nama, iz kojih proizlaze neki znakovi budućih bolesti, koje liječnici dopušteno promatraju. Stoga, i ako tko promatra predskazanje budućih događaja iz njihova uzroka, to neće biti nedopušteno, kao kad se sluga boji bičevanja videći gospodarov gnjev. A slično bi moglo biti i ako bi se tko bojao štete za neko dijete zbog urokljiva oka, o čemu je rečeno u prvoj knjizi. No tako nije u ovim obdržavanjima.
Odgovor na 2. prigovor: to što su u početku u tim obdržavanjima ljudi iskusili nešto istinito, dogodilo se slučajno. No poslije, kad ljudi počnu tim obdržavanjima zapletati svoju dušu, mnogo toga se događa prema tim obdržavanjima po đavolskoj obmani, „kako bi ljudi zapleteni u ta obdržavanja postali znatiželjniji i više se upletali u višestruke zamke pogubne zablude“, kako Augustin kaže u II knjizi De Doct. Christ.
Odgovor na 3. prigovor: u židovskom narodu, iz kojega se imao roditi Krist, ne samo riječi nego i djela bila su proročka, kako Augustin kaže u djelu Contra Faustum. I stoga je dopušteno ta djela uzeti za našu pouku, kao znakove koje je Bog dao. No nije sve što se zbiva po božanskoj providnosti tako uređeno da budu znakovi budućih stvari. Stoga zaključak ne slijedi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.