Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 96, a. 2

O obdržavanjima koja su određena za mijenjanje nekih tijela

Prigovor 1. Čini se da su obdržavanja određena za mijenjanje tijela, primjerice za zdravlje ili nešto slično, dopuštena. Dopušteno je, naime, služiti se prirodnim moćima tijela radi izazivanja njima svojstvenih učinaka. A prirodne stvari imaju neke skrivene moći kojima čovjek ne može navesti razlog, kao što magnet privlači željezo, i mnoge druge stvari koje Augustin nabraja u XXI knjizi De Civ. Dei. Dakle, čini se da služenje takvim stvarima radi mijenjanja tijela nije nedopušteno.

Prigovor 2. Nadalje, kao što prirodna tijela podliježu nebeskim tijelima, tako i umjetna tijela. No prirodna tijela dobivaju neke skrivene moći, koje slijede njihovu vrstu, pod utjecajem nebeskih tijela. Dakle, i umjetna tijela, primjerice likovi, dobivaju neku skrivenu moć od nebeskih tijela za uzrokovanje nekih učinaka. Stoga služenje njima, i drugim takvim stvarima, nije nedopušteno.

Prigovor 3. Nadalje, i đavli mogu na mnoge načine mijenjati tijela, kako kaže Augustin u III knjizi De Trin. No njihova je moć od Boga. Dakle, dopušteno je služiti se njihovom moći za vršenje nekih takvih promjena.

Naprotiv, Augustin kaže u II knjizi De Doct. Christ. da „praznovjerju pripadaju pothvati magijskih umijeća, i povezi, i lijekovi koje osuđuje i liječnička znanost, bilo u bajanjima, bilo u nekim znakovima koje nazivaju karakterima, bilo u vješanju i označavanju bilo kojih stvari“.

Odgovaram: u onome što se čini radi izazivanja nekih tjelesnih učinaka, treba razmotriti čini li se da to može prirodno uzrokovati takve učinke. Na taj način, naime, to neće biti nedopušteno, jer je dopušteno primjenjivati prirodne uzroke za njima svojstvene učinke. Ako se pak čini da to ne može prirodno uzrokovati takve učinke, slijedi da se to ne primjenjuje za uzrokovanje tih učinaka kao uzrok, nego samo kao znak. I tako to pripada savezima o značenjima sklopljenima s đavlima. Stoga Augustin kaže u XXI knjizi De Civ. Dei: „đavle privlače stvorenja koja nisu oni sami stvorili, nego Bog, ugodna svakomu prema njegovoj različitosti, ne kao životinje hranom, nego kao duhove znakovima koji odgovaraju ugodi svakoga od njih, preko različitih vrsta kamenja, trava, drveća, životinja, pjesama, obreda“.

Odgovor na 1. prigovor: ako se prirodne stvari jednostavno primjenjuju za proizvodnju nekih učinaka za koje se smatra da imaju prirodnu moć, to nije praznovjerno niti nedopušteno. Ako se pak dodaju ili neki karakteri, ili neka imena, ili bilo koja druga različita obdržavanja za koja je očito da prirodno nemaju djelotvornost, to će biti praznovjerno i nedopušteno.

Odgovor na 2. prigovor: prirodne moći prirodnih tijela slijede njihove supstancijalne oblike, koje ona dobivaju pod utjecajem nebeskih tijela, te stoga pod njihovim utjecajem dobivaju i neke djelatne moći. No oblici umjetnih tijela proizlaze iz zamisli umjetnika, a budući da nisu ništa drugo doli sastav, poredak i lik, kako se kaže u I. Physic., ne mogu imati prirodnu moć za djelovanje. I otuda je da pod utjecajem nebeskih tijela ne dobivaju nikakvu moć ukoliko su umjetna, nego samo prema prirodnoj tvari. Lažno je, dakle, ono što se činilo Porfiriju, kako Augustin kaže u X knjizi De Civ. Dei, da se „travama i kamenjem i živim bićima, i određenim zvukovima i glasovima, te nekim uobličenjima i izmišljotinama, uz promatranje gibanja zvijezda pri okretanju neba, na zemlji od ljudi izrađuju moći prikladne za izvršavanje različitih učinaka zvijezda“, kao da učinci magijskih umijeća proizlaze iz moći nebeskih tijela. Nego je tako kako Augustin ondje dodaje: „sve to pripada đavlima, obmanjivačima njima podloženih duša“. Stoga i likovi koje nazivaju astronomskima imaju učinak po djelovanju đavla. Čemu je znak to što je na njima nužno urezati neke karaktere koji prirodno ničemu ne pridonose, jer lik nije načelo prirodnog djelovanja. No u tome se astronomske slike razlikuju od nekromantskih što se u nekromantskima vrše izričiti zazivi i neke čarolije, pa stoga pripadaju izričitim savezima sklopljenima s đavlima, dok su u drugim slikama neki prešutni savezi preko nekih znakova likova ili karaktera.

Odgovor na 3. prigovor: gospodstvu božanskoga veličanstva, kojemu su đavli podložni, pripada da se njima Bog služi za što god hoće. No čovjeku nije predana vlast nad đavlima da bi se njima mogao dopušteno služiti za što god hoće, nego mu je protiv đavla naviješten rat. Stoga čovjeku nipošto nije dopušteno služiti se pomoći đavla preko prešutnih ili izričitih saveza.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.