II-II, q. 96, a. 1
O obdržavanjima za stjecanje znanja, koja se predaju u notorijskom umijeću
Prigovor 1. Čini se da služenje obdržavanjima notorijskoga umijeća nije nedopušteno. Naime, nešto je nedopušteno na dva načina: na jedan način po samoj vrsti djela, kao što su ubojstvo ili krađa; na drugi način po tome što je usmjereno na loš cilj, kao kad tko daje milostinju radi isprazne slave. No ono što se obdržava u notorijskom umijeću po samoj vrsti djela nije nedopušteno, jer su to neki postovi i molitve Bogu. Također su usmjereni na dobar cilj, naime na stjecanje znanja. Dakle, služenje takvim obdržavanjima nije nedopušteno.
Prigovor 2. Nadalje, u Dn 1 čita se da je dječacima koji su se uzdržavali „Bog dao znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti“. No obdržavanja notorijskoga umijeća sastoje se u nekim postovima i određenim uzdržavanjima. Dakle, čini se da to umijeće postiže svoj učinak od Boga. Stoga se njime nije nedopušteno služiti.
Prigovor 3. Nadalje, čini se da je stoga neuredno od đavla tražiti spoznaju o budućnosti jer oni ne poznaju budućnost, nego je to vlastito Bogu, kako je rečeno. No đavli znaju istine znanosti, jer se znanosti odnose na ono što je nužno i svagda, što podliježe ljudskoj spoznaji, a još mnogo više spoznaji đavla, koji su oštroumniji, kako kaže Augustin. Dakle, čini se da nije grijeh služiti se notorijskim umijećem, čak i ako ono postiže svoj učinak preko đavla.
Naprotiv, u Pnz 18 kaže se: „neka se ne nađe kod tebe nitko tko bi pitao mrtve za istinu“, a to se ispitivanje oslanja na pomoć đavla. No obdržavanjima notorijskoga umijeća traži se spoznaja istine preko nekih saveza o značenjima sklopljenih s đavlima. Dakle, nije dopušteno služiti se notorijskim umijećem.
Odgovaram: treba reći da je notorijsko umijeće i nedopušteno i neučinkovito. Nedopušteno je, naime, jer se za stjecanje znanja služi nekim stvarima koje same po sebi nemaju moć uzrokovati znanje, kao što su promatranje određenih likova, izgovaranje nekih nepoznatih riječi i druge slične stvari. I stoga se takvo umijeće ne služi njima kao uzrocima, nego kao znakovima. No ne kao znakovima koje je Bog ustanovio, kao što su sakramentalni znakovi. Stoga preostaje da su to suvišni znakovi, te stoga pripadaju nekim ugovorima o značenjima koji su dogovoreni i sklopljeni s đavlima. I zato kršćanin mora posve odbaciti i izbjegavati notorijsko umijeće, kao i druga bezvrijedna ili škodljiva umijeća praznovjerja, kako kaže Augustin u II knjizi De Doct. Christ. Isto tako, to je umijeće neučinkovito za stjecanje znanja. Budući da se, naime, tim umijećem ne smjera na stjecanje znanja na način koji je čovjeku naravan, to jest istraživanjem ili učenjem, slijedi da se taj učinak očekuje ili od Boga ili od đavla. Sigurno je pak da su neki imali mudrost i znanje uliveno od Boga, kao što se o Salomonu čita u 1 Kr 3 i 2 Ljet 1. Gospodin također kaže svojim učenicima u Lk 21: „ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti joj proturječiti svi vaši protivnici“. No taj se dar ne daje bilo kome, niti uz neko određeno obdržavanje, nego po odluci Duha Svetoga, prema onome iz 1 Kor 12: „jednomu se doista po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ znanja po istom Duhu“; a poslije se dodaje: „a sve to čini jedan te isti Duh, dijeleći svakomu kako hoće“. Đavlima pak ne pripada prosvjetljivati razum, kako je utvrđeno u prvom dijelu ovoga djela. A stjecanje znanja i mudrosti biva prosvjetljenjem razuma. I stoga nitko nikada preko đavla nije stekao znanje. Stoga Augustin kaže u X knjizi De Civ. Dei: „Porfirije priznaje da se teurgijskim obredima, u djelovanjima đavla, u razumskoj duši ne događa nikakvo očišćenje koje bi je učinilo sposobnom za gledanje njezina Boga i za uviđanje onoga što je istinito“, kakvi su svi znanstveni poučci. Mogli bi ipak đavli, razgovarajući s ljudima riječima, iznijeti neka znanstvena učenja, ali to se ne traži notorijskim umijećem.
Odgovor na 1. prigovor: stjecati znanje je dobro, ali stjecati ga na nedoličan način nije dobro. A na taj cilj smjera notorijsko umijeće.
Odgovor na 2. prigovor: oni se dječaci nisu uzdržavali prema ispraznom obdržavanju notorijskoga umijeća, nego prema autoritetu božanskoga zakona, ne želeći se okaljati poganskim jelima. I stoga su po zasluzi poslušnosti od Boga zadobili znanje, prema onome iz Ps 118: „postadoh razumniji od staraca, jer sam tražio zapovijedi tvoje“.
Odgovor na 3. prigovor: tražiti spoznaju budućnosti od đavla nije grijeh samo zato što oni ne poznaju budućnost, nego zbog zajedništva sklopljenog s njima, što također ima mjesta u ovome slučaju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.