Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 95, a. 7

O gatanju koje biva po ptičjem pjevu i letu (auguria) i drugim takvim opažanjima

Prigovor 1. Čini se da gatanje koje biva po ptičjem glasanju i letu (auguria), po zlosutnim slutnjama (omina) i drugim takvim opažanjima vanjskih stvari, nije nedopušteno. Da je naime nedopušteno, sveti se ljudi time ne bi služili. No o Josipu se čita da je pazio na znamenja ptica, čita se naime u Post 44 da je upravitelj Josipov rekao: „Pehar koji ukradoste jest onaj iz kojega pije gospodar moj i u kojemu običava gatati“; a on sam reče poslije braći svojoj: „Zar ne znate da nema meni sličnoga u znanju gatanja?“ Dakle, služiti se takvim gatanjem nije nedopušteno.

Prigovor 2. Nadalje, ptice neke stvari o budućim prilikama vremena po naravi spoznaju, prema onome iz Jr 8: „Kraguj pod nebom poznaje svoje vrijeme, grlica i lastavica i roda paze na vrijeme svoga dolaska“. Ali naravna je spoznaja nepogrešiva, i od Boga. Dakle, služiti se spoznajom ptica za predspoznavanje budućega, što znači motriti ptice (augurari), ne čini se nedopuštenim.

Prigovor 3. Nadalje, Gideon se stavlja u broj svetih, kako je očito u Heb 11. No Gideon se poslužio slutnjom (omen) iz toga što je čuo pripovijedanje i tumačenje nekoga sna, kako se čita u Suci 7. I slično Eliezer, sluga Abrahamov, kako se čita u Post 24. Dakle, čini se da takvo gatanje nije nedopušteno.

Naprotiv, kaže se u Pnz 18: „Neka se ne nađe u tebe tko bi pazio na ptičja znamenja (auguria)“.

Odgovaram: gibanja ili glasanja ptica, ili kakvi god rasporedi takve vrste u stvarima razmatrani, bjelodano je da nisu uzrok budućih događaja, odakle se iz njih budući događaji ne mogu spoznati kao iz uzroka. Preostaje dakle da ako se iz njih neki budući događaji spoznaju, to će biti ukoliko su učinci nekih uzroka koji također uzrokuju ili unaprijed znaju buduće događaje. Uzrok je pak djelovanja nerazumnih životinja neki nagon kojim se pokreću na način naravi, nemaju naime gospodstvo nad svojim činom. Taj pak nagon iz dvostrukoga uzroka može potjecati. Na jedan doista način, iz tjelesnoga uzroka. Budući naime da nerazumne životinje nemaju osim osjetilnu dušu, čije su sve moći čini tjelesnih organa, podliježe njihova duša stanju okolnih tijela, a prvenstveno nebeskih. I stoga ništa ne priječi da neka njihova djelovanja budu znakovi budućih pojava, ukoliko se usklađuju sa stanjima nebeskih tijela i okolnoga zraka, iz čega proizlaze neki budući događaji. U tome ipak dvoje valja razmotriti. Ponajprije doista, da se takva djelovanja ne protežu osim na predspoznavanje budućih pojava koje se uzrokuju gibanjima nebeskih tijela, kako je gore rečeno. Drugo, da se ne protežu osim na ono što na neki način može pripadati takvim životinjama. Postižu naime po nebeskim tijelima neku naravnu spoznaju i nagon za ono što je njihovu životu nužno, kao što su promjene koje nastaju po kišama i vjetrovima, i drugo takvo. Na drugi način takvi se nagoni uzrokuju iz duhovnoga uzroka: naime ili od Boga, kao što je očito u golubici koja silazi nad Krista, i u gavranu koji je hranio Iliju, i u kitu koji je progutao i izbacio Jonu; ili također od demonâ, koji se služe takvim djelovanjima nerazumnih životinja radi zaplitanja duša u isprazna mišljenja. I čini se da je isti razlog o svemu drugome što se smatra slutnjom (omen), što ne podliježe utjecaju zvijezda. Ljudske se naime riječi, koje se uzimaju za znamen, ipak raspoređuju prema božanskoj providnosti; a katkad prema djelovanju demonâ. Tako dakle valja reći da je svako takvo gatanje, ako se proteže preko onoga do čega može doprijeti prema redu naravi ili božanske providnosti, praznovjerno i nedopušteno.

Odgovor na 1. prigovor: to što je Josip rekao, da nema nikoga njemu slična u znanju gatanja, prema Augustinu, u šali je rekao, a ne ozbiljno, svodeći to možda na ono što je svjetina o njemu mislila. I tako je također njegov upravitelj govorio.

Odgovor na 2. prigovor: onaj autoritet govori o spoznaji ptica s obzirom na ono što na njih pripada. I za predspoznavanje toga razmatrati njihove glasove i gibanja nije nedopušteno, primjerice ako tko iz toga što vrana često grakće, naviješta da će ubrzo kiša padati.

Odgovor na 3. prigovor: Gideon je pazio na pripovijedanje i tumačenje sna primajući to kao znamen, kao usmjereno na njegovu pouku od božanske providnosti. I slično je Eliezer pazio na riječi djevojke, nakon što je prethodno uputio molitvu Bogu.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.