Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 95, a. 3

O vrstama gatanja

Prigovor 1. Čini se da ne treba odrediti više vrsta gatanja. Gdje je naime jedan razlog griješenja, čini se da nema više vrsta grijeha. Ali u svakom je gatanju jedan razlog griješenja, jer se naime netko služi savezom s demonima radi spoznavanja budućnosti. Dakle, nema različitih vrsta gatanja.

Prigovor 2. Nadalje, ljudski čin zadobiva vrstu iz cilja, kako je gore navedeno. Ali svako je gatanje usmjereno na jedan cilj, naime na naviještanje budućih događaja. Dakle, svako je gatanje jedne vrste.

Prigovor 3. Nadalje, znakovi ne čine razliku u vrsti grijeha, jer bilo da tko kleveta riječima, bilo pismom, bilo migom, ista je vrsta grijeha. Ali čini se da se gatanja ne razlikuju osim prema različitim znakovima iz kojih se uzima predspoznaja budućih događaja. Dakle, nema različitih vrsta gatanja.

Naprotiv, Izidor, u knjizi Etymol., nabraja različite vrste gatanja.

Odgovaram: kako je rečeno, svako se gatanje služi za predspoznaju budućega događaja nekim savjetom i pomoću demonâ. Što se doista ili izričito zaziva, ili se mimo čovjekova traženja potajno demon upliće radi naviještanja nekih budućih događaja koji su ljudima nepoznati, a njima pak poznati po načinima o kojima je u prvom dijelu rečeno. Demoni pak izričito zazvani običavaju buduće događaje naviještati višestruko. Katkad doista po nekim obmanjujućim priviđenjima namećući se pogledu i sluhu ljudi radi naviještanja budućega. I ta se vrsta naziva opsjena (praestigium), po tome što se oči ljudi zasljepljuju. Katkad pak po snovima. I to se naziva gatanje iz snova. Katkad pak po ukazanju ili govoru nekih mrtvaca. I ta se vrsta naziva nekromancija, jer, kako Izidor kaže u knjizi Etymol., „nekron se grčki mrtvac, manteia gatanje naziva, jer se nekim zazivanjima, uz primjenu krvi, čini da uskrsli mrtvaci gataju i na pitanja odgovaraju“. Katkad pak buduće događaje navješćuju po živim ljudima, kao što je očito u opsjednutima. I to je gatanje po pitonima, a kako Izidor kaže, „pitoni su nazvani po Pitonskom Apolonu, za kojega se govorilo da je začetnik gatanja“. Katkad pak buduće događaje navješćuju po nekim likovima ili znakovima koji se pojavljuju u neživim stvarima. Koji ako se doista pojave u nekom zemaljskom tijelu, primjerice u drvu ili željezu ili uglačanom kamenu, naziva se geomancija; ako pak u vodi, hidromancija; ako pak u zraku, aeromancija; ako pak u vatri, piromancija; ako pak u utrobama životinja žrtvovanih na žrtvenicima demonâ, naziva se haruspicij. Gatanje pak koje biva bez izričitoga zazivanja demonâ dijeli se na dva roda. Od kojih je prvi kada radi predspoznavanja budućih događaja nešto razmatramo u rasporedima nekih stvari. I ako se tko doista trudi unaprijed spoznati buduće događaje iz razmatranja položaja i gibanja zvijezda, to pripada astrolozima; koji se i geneatici nazivaju, zbog razmatranja danâ rođenja. Ako pak po gibanjima ili glasovima ptica, ili bilo kojih životinja; ili po kihanju ljudi, ili trzanju udova; to općenito pripada auguriju, koji se naziva od glasanja ptica, kao auspicij od promatranja ptica, od kojih prvo pripada ušima, a drugo očima; kod ptica se naime takve stvari ponajprije običavaju razmatrati. Ako pak takvo razmatranje biva oko ljudskih riječi rečenih s drugom nakanom, koje tko preokreće na budući događaj koji želi unaprijed spoznati, to se naziva zlosutni znak ili kob (omen). I tako, kako Valerije Maksim kaže: „Paziti na slutnje nekim je ugovorom vezano uz bogoštovlje. Budući da se vjeruje kako ne nastaju slučajnim gibanjem, nego božanskom providnošću, koja je učinila da, dok su Rimljani vijećali hoće li se preseliti na drugo mjesto, slučajno u to vrijeme neki satnik poviče: stjegonošo, postavi stijeg, ovdje ćemo najbolje ostati; koji čuvši glas primiše za znamen (omen), napuštajući naum o preseljenju“. No ako se razmatraju neki rasporedi likova koji se u nekim tijelima vidu pojavljuju, bit će druga vrsta gatanja. Naime iz crta ruke razmatranih uzeto gatanje hiromancija se naziva, kao gatanje ruke, cheir se naime grčki kaže ruka. Gatanje pak iz nekih likova koji se na plećki neke životinje pojavljuju, spatulomancija se naziva. Drugomu pak rodu gatanja koje je bez izričitoga zazivanja demonâ pripada gatanje koje biva iz razmatranja onoga što nastaje iz nekih radnji koje ljudi ozbiljno čine radi istraživanja nečega skrivenoga: bilo povlačenjem točaka (što pripada umijeću geomancije); bilo razmatranjem likova koji proizlaze iz rastaljena olova u vodu bačenoga; bilo iz nekih ceduljica, ispisanih ili neispisanih, na skrovito mjesto stavljenih, dok se gleda tko će koju uzeti; ili također iz nejednakih slamki ponuđenih, tko će veću ili manju uzeti; ili također iz bacanja kockica, tko će više točaka baciti; ili također dok se gleda što će onome koji otvori knjigu naići. Sve to nosi ime ždrijebova. Tako je dakle očito da je trostruk rod gatanja. Od kojih je prvi po očitom zazivanju demonâ, što pripada nekromantima. Drugi je pak po samom razmatranju rasporeda ili gibanja druge stvari, što pripada augurima. Treći je dok činimo nešto kako bi nam se očitovalo nešto skriveno, što pripada ždrijebovima. Pod svakim se pak od ovih mnoga sadržavaju, kako je očito iz rečenoga.

Odgovor na 1. prigovor: u svemu navedenome isti je opći razlog griješenja, ali nije isti posebni. Mnogo je naime teže demone zazivati nego činiti neke stvari po kojima je dostojno da se demoni upletu.

Odgovor na 2. prigovor: spoznaja budućih ili skrivenih stvari konačni je cilj, iz kojega se uzima opći pojam gatanja. Razlikuju se pak različite vrste prema vlastitim objektima ili građama, ukoliko se naime u različitim stvarima razmatra spoznaja skrivenoga.

Odgovor na 3. prigovor: stvari na koje gatari paze ne razmatraju se od njih kao znakovi kojima izražavaju ono što već znaju, kao što biva u ogovaranju, nego kao počela spoznavanja. Bjelodano je pak da različitost počelâ čini različitost vrste, čak i u dokaznim znanostima.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.