Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 95, a. 2

Je li vrsta praznovjerja

Prigovor 1. Čini se da gatanje nije vrsta praznovjerja. Isto naime ne može biti vrsta različitih rodova. Ali gatanje se čini da je vrsta radoznalosti (curiositas); kako Augustin kaže u knjizi De vera Relig. Dakle, čini se da nije vrsta praznovjerja.

Prigovor 2. Nadalje, kao što je bogoštovlje dužni kult, tako je praznovjerje nedužni kult. Ali gatanje se ne čini da pripada ikojemu nedužnom kultu. Dakle, gatanje ne pripada praznovjerju.

Prigovor 3. Nadalje, praznovjerje se protivi bogoštovlju. Ali u pravom se bogoštovlju ne nalazi ništa što bi gatanju po opreci odgovaralo. Dakle, gatanje nije vrsta praznovjerja.

Naprotiv, Origen kaže, u Periarchon: „Postoji neko djelovanje demonâ u posluživanju predznanja, koje se nekim umijećima od onih koji su se demonima predali, čas po ždrijebovima, čas po znamenjima ptica, čas iz motrenja sjenâ čini obuhvaćenim. No da sve to biva djelovanjem demonâ, ne sumnjam“. Ali kako Augustin kaže, u II De Doct. Christ., što god potječe iz zajedništva demonâ i ljudi praznovjerno je. Dakle, gatanje je vrsta praznovjerja.

Odgovaram: kako je gore rečeno, praznovjerje uključuje nedužan kult božanstva. Kultu pak Božjemu pripada nešto dvostruko. Na jedan način, kada se Bogu nešto prinosi, ili žrtva, ili prinos, ili nešto tome slično. Na drugi način, kada se uzima nešto božansko, kako je gore rečeno o prisegi. I stoga praznovjerju pripada ne samo kada se žrtva demonima prinosi po idolopoklonstvu, nego također i kada netko uzima pomoć demonâ za činjenje ili spoznavanje nečega. Svako pak gatanje proizlazi iz djelovanja demonâ: bilo zato što se izričito demoni zazivaju radi očitovanja budućih događaja; bilo zato što se demoni miješaju u isprazna istraživanja budućnosti, kako bi umove ljudi zapleli ispraznošću; o kojoj se ispraznosti u Ps kaže: „Nije pogledao na ispraznosti i lažne mahnitosti“. Isprazno je pak istraživanje budućih događaja kada netko budućnost pokušava unaprijed spoznati odakle se unaprijed spoznati ne može. Odatle je bjelodano da je gatanje vrsta praznovjerja.

Odgovor na 1. prigovor: gatanje pripada radoznalosti s obzirom na namjeravani cilj, a to je predspoznaja budućih događaja. Ali pripada praznovjerju s obzirom na način djelovanja.

Odgovor na 2. prigovor: takvo gatanje pripada kultu demonâ, ukoliko se tko služi nekim prešutnim ili izričitim savezom s demonima.

Odgovor na 3. prigovor: u Novome zakonu um se čovjekov odvraća od brige za vremenito, i stoga u Novome zakonu nije ništa ustanovljeno za predspoznaju budućih događaja o vremenitim stvarima. U Starome pak zakonu, koji je obećavao zemaljska dobra, bila su savjetovanja o budućim događajima koja su pripadala bogoštovlju; odakle se kaže u Iz 8: „I kada vam reknu: tražite od pitona i od gatarâ, koji pijuču u svojim bajanjima“, dodaje, kao odgovor: „Zar narod od svoga Boga neće tražiti viđenje za žive i mrtve?“ Bilo je ipak u Novom zavjetu također nekih koji su imali duh proroštva, koji su mnogo toga o budućim događajima prorekli.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.