II-II, q. 95, a. 1
Je li gatanje (divinatio) grijeh
Prigovor 1. Čini se da gatanje nije grijeh. Gatanje se naime naziva od nečega božanskoga. Ali ono što je božansko više pripada svetosti nego grijehu. Dakle, čini se da gatanje nije grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, Augustin kaže, u knjizi De Lib. Arb.: „Tko bi se usudio reći da je znanost zlo?“ I ponovno: „Nipošto ne bih rekao da ikoja spoznaja može biti zla“. Ali neka umijeća jesu gatačka, kako je očito po Filozofu, u knjizi De memoria. Čini se također da i samo gatanje pripada nekoj spoznaji istine. Dakle, čini se da gatanje nije grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, naravno nagnuće nije prema nekom zlu, jer narav ne naginje osim k onome što je njoj slično. Ali iz naravnoga nagnuća ljudi se brinu unaprijed saznati buduće događaje, što pripada gatanju. Dakle, gatanje nije grijeh.
Naprotiv, kaže se u Pnz 18: „Neka se ne nađe tko bi se na pitone obratio, niti gatare“. I u Dekretima, XXVI, pit. 5, kaže se: „Koji traže gatanja, neka pod pravilima petogodišta podlegnu, prema određenim stupnjevima pokore“.
Odgovaram: u nazivu gatanja podrazumijeva se neko naviještanje budućih događaja. Buduće se pak stvari mogu unaprijed spoznati dvostruko: na jedan doista način, u svojim uzrocima; na drugi način, u sebi samima. Uzroci pak budućih stvari odnose se trojako. Neki naime proizvode iz nužnosti i uvijek svoje učinke. I takvi se budući učinci sa sigurnošću mogu unaprijed spoznati i navijestiti iz razmatranja svojih uzroka, kao što zvjezdoznanci unaprijed navješćuju buduće pomrčine. Neki pak uzroci proizvode svoje učinke ne iz nužnosti i uvijek, nego u većini slučajeva, a rijetko ipak izostaju. I po takvim se uzrocima mogu unaprijed spoznati budući učinci, ne doduše sa sigurnošću, nego po nekom nagađanju, kao što zvjezdoznanci po razmatranju zvijezda mogu unaprijed saznati i navijestiti o kišama i sušama, a liječnici o zdravlju ili smrti. Neki su pak uzroci takvi koji se, ako se po sebi razmatraju, odnose na jedno i drugo jednako, što se ponajprije vidi o razumskim moćima, koje se odnose na opreke, prema Filozofu. I takvi učinci, ili također ako se koji učinci u rjeđim slučajevima slučajno dogode iz naravnih uzroka, po razmatranju uzroka ne mogu se unaprijed spoznati, jer njihovi uzroci nemaju određeno nagnuće prema takvim učincima. I stoga se takvi učinci ne mogu unaprijed spoznati osim ako se u sebi samima razmatraju. Ljudi pak u sebi samima takve učinke mogu razmatrati samo dok su prisutni, kao kada čovjek vidi Sokrata da trči ili hoda. Ali razmatrati takvo što u sebi samome prije nego što nastane vlastito je Bogu, koji jedini u svojoj vječnosti vidi ono što je buduće kao prisutno, kako je u prvom dijelu navedeno; odakle se kaže u Iz 41: „Navijestite što će se dogoditi u budućnosti, i znat ćemo da ste bogovi“. Ako se dakle tko usudi takve buduće događaje unaprijed spoznati ili navijestiti na bilo koji način, osim kad Bog objavljuje, očito sebi prisvaja ono što je Božje. I po tome se neki nazivaju gatari (divini); odakle Izidor kaže, u knjizi Etymol.: „Gatari (divini) su nazvani kao Bogom puni (Deo pleni), jer se pretvaraju da su puni božanstva, te nekim prijevarnim lukavstvom ljudima nagađaju budućnost“. Gatanjem se dakle ne naziva ako tko unaprijed navijesti ono što iz nužnosti biva ili u većini slučajeva, što se ljudskim razumom može unaprijed spoznati. Niti također ako tko druge kontingentne buduće događaje spozna po Božjoj objavi; tada naime ne gata on sam, to jest ne čini ono što je božansko, nego prije prima ono što je božansko. Tada se pak samo kaže da gata kada sebi na nedoličan način prisvaja naviještanje budućih događaja. Bjelodano je pak da je to grijeh. Stoga je gatanje uvijek grijeh. I zbog toga Jeronim kaže, na Miheja, da se „gatanje uvijek u lošem smislu uzima“.
Odgovor na 1. prigovor: gatanje se ne naziva po uređenom sudioništvu u nečemu božanskom, nego po nedoličnom prisvajanju, kako je rečeno.
Odgovor na 2. prigovor: neka su umijeća za predspoznavanje budućih događaja koji iz nužnosti ili često proizlaze, što ne pripada gatanju. Ali za spoznavanje drugih budućih događaja nema nikakvih pravih umijeća ili znanosti, nego su varava i isprazna, uvedena po obmani demonâ; kako Augustin kaže u XXI De Civ. Dei.
Odgovor na 3. prigovor: čovjek ima naravno nagnuće za spoznavanje budućega na ljudski način, no ne na nedoličan način gatanja.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.