Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 9, a. 4

Koje mu blaženstvo odgovara

Prigovor 1. Čini se da znanju ne odgovara treće blaženstvo, naime: „Blago onima koji tuguju, jer će se utješiti“. Kao što je naime zlo uzrok žalosti i tuge, tako je također dobro uzrok radosti. Ali po znanju se glavnije očituju dobra negoli zla, koja se po dobrima spoznaju, jer pravo je sudac samoga sebe i krivoga, kako se veli u I. De anima. Dakle, spomenuto blaženstvo ne odgovara prikladno znanju.

Prigovor 2. Nadalje, razmatranje istine jest čin znanja. Ali u razmatranju istine nema žalosti, nego ponajprije radost, veli se naime u Mudr 8: „Nema gorčine boravljenje njezino, niti dosade suživot njezin, nego veselje i radost“. Dakle, spomenuto blaženstvo ne odgovara prikladno daru znanja.

Prigovor 3. Nadalje, dar se znanja prije sastoji u motrenju negoli u djelovanju. Ali prema tome kako se sastoji u motrenju, ne odgovara mu tuga, jer spekulativni razum ništa ne veli o onome što treba nasljedovati i izbjegavati, kako se veli u III. De anima; niti veli išta radosno i žalosno. Dakle, spomenuto se blaženstvo neprikladno postavlja da odgovara daru znanja.

Naprotiv, Augustin veli u knjizi De serm. Dom. in monte: „Znanje pristoji onima koji tuguju, koji su spoznali kojim su zlima svezani, koja su kao dobra tražili“.

Odgovaram: znanju vlastito pripada ispravan sud o stvorenjima. Stvorenja su pak ona zbog kojih se čovjek prigodno od Boga odvraća, prema onome iz Mudr 14: „Stvorenja postadoše mrskost i zamka nogama bezumnika“, koji naime nemaju ispravan sud o njima, dok smatraju da je u njima savršeno dobro; stoga u njima postavljajući svrhu, griješe i gube pravo dobro. I ta šteta čovjeku postaje poznata po ispravnom sudu o stvorenjima, koji se ima po daru znanja. I zato se postavlja da blaženstvo tuge odgovara daru znanja.

Odgovor na 1. prigovor: stvorena dobra ne pobuđuju duhovnu radost osim ukoliko se odnose na božansko dobro, iz kojega vlastito nastaje duhovna radost. I zato izravno doduše duhovni mir, i posljedična radost, odgovara daru mudrosti. Daru pak znanja odgovara doduše ponajprije tuga zbog prošlih zabluda; a posljedično utjeha, dok čovjek po ispravnom sudu znanja stvorenja usmjerava na božansko dobro. I zato se u tom blaženstvu postavlja tuga za zaslugu, a posljedična utjeha za nagradu. Koja se doduše započinje u ovom životu, a usavršuje se u budućem.

Odgovor na 2. prigovor: samomu se razmatranju istine čovjek raduje, ali zbog stvari oko koje razmatra istinu može se katkad žalostiti. I prema tome se tuga pripisuje znanju.

Odgovor na 3. prigovor: znanju prema tome kako u motrenju počiva, ne odgovara nikakvo blaženstvo, jer čovjekovo se blaženstvo ne sastoji u razmatranju stvorenja, nego u motrenju Boga. Ali na neki se način čovjekovo blaženstvo sastoji u dužnoj upotrebi stvorenja i uređenom osjećaju oko njih, a to velim s obzirom na blaženstvo na putu. I zato se znanju ne pripisuje neko blaženstvo koje pripada motrenju; nego razumu i mudrosti, koji su oko božanskoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.