Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 9, a. 3

Je li spekulativno ili praktično

Prigovor 1. Čini se da je znanje koje se postavlja kao dar praktično znanje. Veli naime Augustin u XII De Trin. da se „djelovanje kojim se vanjskim stvarima služimo znanju namjenjuje“. Ali znanje kojemu se namjenjuje djelovanje jest praktično. Dakle, znanje koje je dar jest praktično znanje.

Prigovor 2. Nadalje, Grgur veli u I Moral.: „Nikakvo je znanje ako nema korist pobožnosti, i veoma je beskorisna pobožnost ako je lišena razlučivanja znanja“. Iz čega se ima da znanje upravlja pobožnošću. Ali to ne može pristajati spekulativnom znanju. Dakle, znanje koje je dar nije spekulativno, nego praktično.

Prigovor 3. Nadalje, darove Duha Svetoga nemaju osim pravednici, kako je gore utvrđeno. Ali spekulativno znanje mogu imati i nepravednici, prema onome iz Jak posl.: „Onomu koji zna dobro činiti, a ne čini, grijeh mu je“. Dakle, znanje koje je dar nije spekulativno, nego praktično.

Naprotiv, Grgur veli u I Moral.: „Znanje u svoj dan gozbu priprema, jer u utrobi uma post neznanja nadvladava“. Ali neznanje se ne uklanja potpuno osim po obama znanjima, naime i spekulativnim i praktičnim. Dakle, znanje koje je dar jest i spekulativno i praktično.

Odgovaram: kako je gore rečeno, dar se znanja usmjerava, kao i dar razuma, na sigurnost vjere. Vjera se pak prvo i ponajprije sastoji u motrenju, ukoliko naime prianja uz prvu istinu. Ali jer je prva istina također posljednja svrha, radi koje djelujemo, odatle je također što se vjera pruža na djelovanje, prema onome iz Gal 5: „Vjera kroz ljubav djeluje“. Stoga također treba da dar znanja prvo doduše i ponajprije gleda motrenje, ukoliko naime čovjek zna što po vjeri mora držati. Drugotno pak pruža se također na djelovanje, prema tome što se po znanju onoga što treba vjerovati, i onoga što iz vjerovanjâ slijedi, upravljamo u djelima.

Odgovor na 1. prigovor: Augustin govori o daru znanja prema tome što se pruža na djelovanje, pripisuje mu se naime djelovanje, ali ne samo niti prvo. I na taj način također upravlja pobožnošću.

Odgovor na 2. prigovor: i po tome je bjelodano rješenje na drugi prigovor.

Odgovor na 3. prigovor: kako je rečeno o daru razuma da ne posjeduje dar razuma tko god razumije, nego onaj koji razumije kao iz habitusa milosti; tako također treba shvatiti o daru znanja da samo oni imaju dar znanja koji iz ulijevanja milosti imaju siguran sud oko onoga što treba vjerovati i činiti, što ni u čemu ne odstupa od ispravnosti pravednosti. I to je znanje svetaca, o kojemu se veli u Mudr 10: „Pravednika je Gospodin vodio pravim putovima i dao mu znanje svetaca“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.