II-II, q. 89, a. 1
Što je prisega
Prigovor 1. Čini se da prisezati nije Boga za svjedoka zazivati. Tko god naime navodi autoritet Svetoga pisma navodi Boga za svjedočanstvo, čije se riječi predlažu u Svetome pismu. Ako je dakle prisezati Boga za svjedoka zazivati, tko god navodi autoritet Svetoga pisma prisezao bi. No to je lažno. Dakle i prvo.
Prigovor 2. Nadalje, iz toga što netko nekoga navodi za svjedoka, ništa mu ne vraća. Ali onaj koji priseže Bogom nešto Bogu vraća, kaže se naime u Mt 5: „Vratit ćeš Gospodinu prisege svoje“; a Augustin kaže da je prisezati pravo istine Bogu vratiti. Dakle, prisezati nije Boga za svjedoka zazivati.
Prigovor 3. Nadalje, jedna je služba suca, a druga svjedoka, kako je očito iz gore rečenoga. Ali katkad prisežući čovjek zaziva božanski sud, prema onome iz Ps: „Ako uzvratih onima koji su mi činili zla, neka s pravom padnem od svojih neprijatelja prazan“. Dakle, prisezati nije Boga za svjedoka zazivati.
Naprotiv, Augustin kaže, u jednoj propovijedi o krivokletstvu: „Što je: tako mi Boga, ako ne: Bog je svjedok?“
Odgovaram: kako apostol kaže, u Heb 6, prisega je usmjerena na potvrđivanje. Potvrđivanje pak u spoznatljivim stvarima biva po razumu, koji polazi od nekih po naravi poznatih počela, koja su nepogrešivo istinita. Ali pojedinačni kontingentni ljudski čini ne mogu se po nužnom razumu potvrditi. I stoga se ono što se o njima govori običava potvrditi svjedocima. Ali ljudsko svjedočanstvo nije dostatno za potvrđivanje takvih stvari, zbog dvoga. Ponajprije doista, zbog nedostatka ljudske istinitosti, jer mnogi upadaju u laž, prema onome iz Ps: „Usta njihova govore laž“. Drugo, zbog nedostatka spoznaje, jer ljudi ne mogu spoznati ni buduće događaje, niti tajne srdaca, pa ni odsutne stvari; o kojima ipak ljudi govore, te koristi ljudskim poslovima da se o tome ima neka sigurnost. I stoga je bilo nužno utjeći se božanskomu svjedočanstvu, jer Bog se niti može prevariti, niti se pred njim išta skriva. Uzeti pak Boga za svjedoka naziva se prisezati (iurare), jer je kao po pravu (pro iure) uvedeno da se ono što se pod zazivanjem božanskoga svjedočanstva govori smatra za istinito. Božansko se pak svjedočanstvo katkad navodi za potvrđivanje sadašnjega ili prošloga, i to se naziva tvrdidbena (assertorium) prisega. Katkad se pak navodi božansko svjedočanstvo za potvrđivanje nečega budućega, i to se naziva obećajna (promissorium) prisega. Za ono pak što je nužno i što po razumu valja istraživati ne navodi se prisega; smiješnim bi se naime činilo ako bi tko u raspravi neke znanosti htio tvrdnju prisegom dokazati.
Odgovor na 1. prigovor: jedno je svjedočanstvom Božjim se služiti već danim, što biva kada netko navodi autoritet Svetoga pisma, a drugo je svjedočanstvo Božje zazivati da se pruži, što biva u prisegi.
Odgovor na 2. prigovor: kaže se da netko vraća prisege Bogu po tome što ispunjava ono što priseže. Ili zato što u samome tome što zaziva Boga za svjedoka, priznaje da on ima spoznaju o svemu i nepogrešivu istinu.
Odgovor na 3. prigovor: nečije se svjedočanstvo zaziva zato da zazvani svjedok očituje istinu oko onoga što se govori. Bog pak očituje je li istinito ono što se govori, dvostruko. Na jedan način, jednostavno objavljujući istinu, bilo unutarnjim nadahnućem, bilo također razotkrivanjem događaja, dok naime iznosi u javnost ono što bijaše skriveno. Na drugi način, po kazni onoga koji laže, i tada je ujedno sudac i svjedok, dok kažnjavajući lažljivca očituje laž. I stoga je dvostruk način prisezanja. Jedan doista po jednostavnom posvjedočenju Boga, kao kada tko kaže: Bog mi je svjedok; ili: pred Bogom govorim; ili: tako mi Boga, što je isto, kako Augustin kaže. Drugi je način prisezanja po prokletstvu, dok naime netko sebe, ili nešto što njemu pripada, obvezuje na kaznu ako ne bude istinito ono što se govori.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.