II-II, q. 83, a. 6
Trebamo li moleći tražiti vremenite stvari
Prigovor 1. Čini se da čovjek ne smije vremenita dobra tražiti od Boga moleći. Ono naime što moleći tražimo, to i ištemo. Ali vremenita dobra ne smijemo iskati, jer se u Mt 6 kaže: tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, i sve će vam se to nadodati, naime vremenito; za što kaže da ne valja iskati, nego nadodati iskanome. Dakle, vremenita dobra ne smiju se u molitvi od Boga tražiti.
Prigovor 2. Nadalje, nitko ne traži osim ono oko čega je zabrinut. Ali o vremenitom ne smijemo biti zabrinuti, prema onome što se kaže u Mt 6: „Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti“. Dakle, vremenita dobra ne smijemo tražiti moleći.
Prigovor 3. Nadalje, po našoj se molitvi um mora uzdizati k Bogu. Ali tražeći vremenita dobra silazi k onome što je ispod njega, protiv onoga što je apostol govorio u 2 Kor 4: „Nama koji ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi; jer ono što se vidi vremenito je, a ono što se ne vidi vječno“. Dakle, čovjek ne smije vremenita dobra u molitvi od Boga tražiti.
Prigovor 4. Nadalje, čovjek ne smije od Boga tražiti osim dobra i korisna. Ali katkad su stečena vremenita dobra štetna, ne samo duhovno, nego i vremenito. Dakle, ne smiju se od Boga u molitvi tražiti.
Naprotiv, kaže se u Izr 30: „Hrani me kruhom koliko mi treba“.
Odgovaram: kako Augustin kaže Probi, o moljenju Boga, „dopušteno je to moliti što je dopušteno željeti“. Vremenita pak dobra dopušteno je željeti, ne doduše prvenstveno, tako da u njima postavimo cilj; nego kao neka pomagala kojima nam se pomaže da težimo k blaženstvu, ukoliko se naime po njima tjelesni život uzdržava i ukoliko nam poslužuju kao oruđe za čine kreposti, kako također Filozof kaže u I. Ethic. I stoga je dopušteno moliti za vremenita dobra. I to je ono što Augustin kaže Probi: „Dostatnost života ne želi neprilično tko god je želi i ništa više. Koja se doista ne traži radi same sebe, nego radi zdravlja tijela i prikladna položaja ljudske osobe, da ne bude neprikladna onima s kojima valja živjeti. Za te dakle stvari, kada se imaju, da se zadrže; kada se nemaju, da se dobiju, valja moliti“.
Odgovor na 1. prigovor: vremenita dobra ne valja iskati prvenstveno, nego drugotno. Odatle Augustin kaže, u knjizi De Serm. Dom. in monte, kada je rekao: ono valja najprije tražiti, naime kraljevstvo Božje, naznačio je da ovo, naime vremenito dobro, „treba tražiti poslije, ne po vremenu, nego po dostojanstvu: ono kao naše dobro, a ovo kao našu potrebu“.
Odgovor na 2. prigovor: nije zabranjena svaka briga o vremenitim stvarima, nego suvišna i neuredna, kako je gore navedeno.
Odgovor na 3. prigovor: kada naš um gleda na vremenite stvari da u njima počine, ostaje u njima pritisnut. No kada gleda na njih u poretku prema postizanju blaženstva, ne biva od njih pritisnut, nego ih prije uzdiže k gore.
Odgovor na 4. prigovor: budući da vremenita dobra ne tražimo kao prvenstveno ištena, nego u poretku prema drugome, s tim ih smislom od Boga tražimo: da nam se udijele prema onome kako koriste za spasenje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.