II-II, q. 83, a. 5
Treba li u molitvi nešto određeno tražiti
Prigovor 1. Čini se da u molitvi ništa određeno ne smijemo od Boga tražiti. Jer, kako Damaščanin kaže, „molitva je traženje doličnih stvari od Boga“. Stoga je nedjelotvorna molitva kojom se traži ono što ne koristi, prema onome iz Jak 4: „Tražite i ne primate jer loše tražite“. No kako se kaže u Rim 8: „Doista što da molimo kako valja, ne znamo“. Dakle, ne smijemo moleći ništa određeno tražiti.
Prigovor 2. Nadalje, tko god nešto određeno od drugoga traži, nastoji njegovu volju privoljeti na činjenje onoga što sam hoće. Ne smijemo pak težiti k tome da Bog hoće ono što mi hoćemo, nego prije da mi hoćemo ono što Bog hoće, kako Glosa kaže na ono iz Ps: „Radujte se, pravednici, u Gospodinu“. Dakle, ne smijemo ništa određeno tražiti od Boga.
Prigovor 3. Nadalje, zla se od Boga ne smiju tražiti, a na dobra nas sam Bog poziva. No uzalud se od nekoga traži ono na čije se primanje biva pozvan. Dakle, ne smije se ništa određeno od Boga u molitvi tražiti.
Naprotiv, Gospodin je, u Mt 6 i Lk 11, poučio učenike da određeno traže ono što se sadrži u prošnjama Gospodnje molitve.
Odgovaram: kako Valerije Maksim navodi, „Sokrat je smatrao da ništa više od besmrtnih bogova ne treba tražiti nego da udijele dobra, jer oni napokon znaju što je komu korisno; a mi ponajčešće željama tražimo ono što bi bolje bilo ne postići“. To je mišljenje naime donekle istinito s obzirom na ona dobra koja mogu imati zao ishod, kojima se također čovjek može loše i dobro služiti, kao bogatstvo, koje je, kako se ondje kaže, „mnogima bilo propast; počasti, koje su mnoge uništile; kraljevstva, čiji se ishodi često gledaju jadnima; sjajni brakovi, koji katkada iz temelja kuće obaraju“. Postoje ipak neka dobra kojima se čovjek ne može loše služiti, koja naime ne mogu imati zao ishod. A to su ona kojima postajemo blaženi i kojima blaženstvo zaslužujemo. A to doista sveti moleći bezuvjetno traže, prema onome: „Pokaži lice svoje i spasit ćemo se“; i ponovno: „Povedi me stazom zapovijedi svojih“.
Odgovor na 1. prigovor: premda čovjek sam od sebe ne može znati što treba moliti, Duh ipak, kako se ondje kaže, u tome pomaže našoj slabosti što nas, nadahnjujući nam svete želje, čini da ispravno tražimo. Odatle Gospodin kaže, u Iv 4, da „istinski klanjatelji moraju klanjati se u duhu i istini“.
Odgovor na 2. prigovor: kada moleći tražimo neka dobra koja pripadaju našemu spasenju, suobličujemo svoju volju volji Božjoj, o komu se kaže u 1 Tim 2 da „hoće da se svi ljudi spase“.
Odgovor na 3. prigovor: Bog nas tako poziva na dobra da k njima ne koračamo koracima tijela, nego pobožnim željama i odanim molitvama.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.