Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 83, a. 3

Je li molitva čin bogoštovlja

Prigovor 1. Čini se da molitva nije čin bogoštovlja. Bogoštovlje je naime, budući da je dio pravednosti, u volji kao u subjektu. Ali molitva pripada razumskome dijelu, kako je očito iz gore rečenoga. Dakle, čini se da molitva nije čin bogoštovlja, nego dara razuma, po kojemu se um uzdiže k Bogu.

Prigovor 2. Nadalje, čin klanjanja (latria) potpada pod nužnost zapovijedi. Ali čini se da molitva ne potpada pod nužnost zapovijedi, nego proizlazi iz čiste volje, budući da nije ništa drugo doli traženje onoga što se želi. Dakle, čini se da molitva nije čin bogoštovlja.

Prigovor 3. Nadalje, čini se da bogoštovlju pripada da tko „božanskoj naravi iskazuje štovanje i obred“. Ali molitva se čini da ništa Bogu ne donosi, nego prije traži da se nešto postigne od njega. Dakle, molitva nije čin bogoštovlja.

Naprotiv, kaže se u Ps: „Neka se uzdigne molitva moja kao kâd pred lice tvoje“, gdje Glosa kaže da je „u slici toga u Starom zakonu bio prinos kâda na ugodan miris Gospodinu“. Ali to pripada bogoštovlju. Dakle, molitva je čin bogoštovlja.

Odgovaram: kako je gore rečeno, bogoštovlju vlastito pripada iskazivati štovanje i čast Bogu. I stoga sve ono po čemu se Bogu iskazuje štovanje pripada bogoštovlju. Po molitvi pak čovjek iskazuje štovanje Bogu, ukoliko mu se naime podlaže i moleći ispovijeda da njega treba kao začetnika svojih dobara. Odatle je bjelodano da je molitva vlastito čin bogoštovlja.

Odgovor na 1. prigovor: volja pokreće druge moći duše k svojemu cilju, kako je gore rečeno. I stoga bogoštovlje, koje je u volji, usmjerava čine drugih moći na štovanje Boga. Među drugim pak moćima duše razum je viši i volji bliži. I stoga nakon pobožnosti, koja pripada samoj volji, molitva, koja pripada razumskome dijelu, glavna je među činima bogoštovlja, po kojoj bogoštovlje pokreće čovjekov razum k Bogu.

Odgovor na 2. prigovor: ne samo tražiti ono što želimo, nego također ispravno nešto željeti potpada pod zapovijed. No željeti doista potpada pod zapovijed ljubavi, a tražiti pod zapovijed bogoštovlja. Koja se zapovijed postavlja u Mt 7, gdje se kaže: „Tražite i primit ćete“.

Odgovor na 3. prigovor: moleći čovjek predaje svoj um Bogu, koji mu sa štovanjem podlaže i na neki način prikazuje, kako je očito iz prethodno navedenoga autoriteta Dionizija. I stoga kao što ljudski um nadvisuje vanjske ili tjelesne udove, ili vanjske stvari koje se primjenjuju na službu Božju, tako također molitva nadvisuje druge čine bogoštovlja.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.