Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 83, a. 10

Je li moliti vlastito razumnomu stvorenju

Prigovor 1. Čini se da moliti nije vlastito razumskome stvorenju. Čini se naime da istome pripada tražiti i primati. Ali primati pristoji i nestvorenim osobama, naime Sinu i Duhu Svetome. Dakle, i njima pristoji moliti, jer i Sin kaže u Iv 14: „Ja ću moliti Oca“; a o Duhu Svetome apostol kaže: „Duh posreduje za nas“.

Prigovor 2. Nadalje, anđeli su iznad razumskih stvorenja, budući da su intelektualne supstancije. No anđelima pripada moliti, odakle se u Ps kaže: „Klanjajte mu se, svi anđeli njegovi“. Dakle, moliti nije vlastito razumskome stvorenju.

Prigovor 3. Nadalje, istome pripada moliti komu pripada i zazivati Boga, što se ponajprije čini moleći. No nerazumnim životinjama pristoji zazivati Boga, prema onome iz Ps: „Koji daje stoci hranu njezinu i ptićima gavranovim koji ga zazivaju“. Dakle, moliti nije vlastito razumskome stvorenju.

Naprotiv, molitva je čin razuma, kako je gore navedeno. Ali razumsko se stvorenje naziva po razumu. Dakle, moliti je vlastito razumskome stvorenju.

Odgovaram: kako je očito iz gore rečenoga, molitva je čin razuma po kojemu netko višega usrdno moli, kao što je zapovijed čin razuma kojim se niži za nešto određuje. Onome dakle vlastito pristoji moliti komu odgovara imati razum i višega koga može usrdno moliti. Božanskim pak osobama ništa nije više, a nerazumne životinje nemaju razum. Odatle niti božanskim osobama niti nerazumnim životinjama ne pristoji moliti, nego je vlastito razumskome stvorenju.

Odgovor na 1. prigovor: božanskim osobama pristoji primati po naravi, a moliti pripada onome koji prima po milosti. Kaže se pak da Sin traži ili moli prema preuzetoj naravi, naime ljudskoj, a ne prema božanskoj. Za Duha se pak Svetoga kaže da posreduje jer nas čini onima koji traže.

Odgovor na 2. prigovor: um i razum u nama nisu različite moći, kako je u prvom dijelu navedeno, a razlikuju se prema savršenome i nesavršenome. I stoga se katkad intelektualna stvorenja, a to su anđeli, razlikuju od razumskih, a katkad se pak pod razumskima obuhvaćaju. I na taj se način kaže da je molitva vlastita razumskome stvorenju.

Odgovor na 3. prigovor: za ptiće gavranove kaže se da Boga zazivaju zbog naravne želje kojom sve na svoj način želi postići božansku dobrotu. Tako se također i za nerazumne životinje kaže da se Bogu pokoravaju, zbog naravnoga nagona kojim se od Boga pokreću.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.