Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 82, a. 3

O uzroku pobožnosti

Prigovor 1. Čini se da motrenje, ili razmatranje, nije uzrok pobožnosti. Nijedan naime uzrok ne priječi svoj učinak. No istančana razmatranja razumskih stvari često puta priječe pobožnost. Dakle, motrenje, ili razmatranje, nije uzrok pobožnosti.

Prigovor 2. Nadalje, kad bi motrenje bilo vlastiti i po sebi uzrok pobožnosti, trebalo bi da ono što pripada višem motrenju više pobuđuje pobožnost. No tome se očito protivi stvarnost; često se naime veća pobožnost pobuđuje iz razmatranja Kristove muke i drugih otajstava njegova čovještva nego iz razmatranja božanske veličine. Dakle, motrenje nije vlastiti uzrok pobožnosti.

Prigovor 3. Nadalje, kad bi motrenje bilo vlastiti uzrok pobožnosti, trebalo bi da oni koji su prikladniji za motrenje budu također prikladniji za pobožnost. No tome vidimo suprotno, jer se pobožnost često više nalazi u nekih jednostavnih ljudi i u ženskom spolu, u kojima se nalazi nedostatak motrenja. Dakle, motrenje nije vlastiti uzrok pobožnosti.

Naprotiv, u Psaltiru se kaže: „u mojemu razmatranju razbuktat će se oganj“. No duhovni oganj uzrokuje pobožnost. Dakle, razmatranje je uzrok pobožnosti.

Odgovaram: vanjski i glavni uzrok pobožnosti jest Bog; o kojemu Ambrozije kaže, Super Lucam, da „Bog koga se udostoji zove, i koga hoće čini pobožnim; i da je htio, Samarijance bi od nepobožnih učinio pobožnima“. Unutarnji pak uzrok s naše strane nužno treba biti razmatranje ili motrenje. Rečeno je naime da je pobožnost određeni čin volje radi toga da se čovjek spremno preda božanskomu služenju. Svaki pak čin volje proizlazi iz nekoga razmatranja, stoga što je spoznato dobro objekt volje; odatle i Augustin kaže, u knjizi De Trinitate, da volja nastaje iz razuma. I stoga je nužno da razmatranje bude uzrok pobožnosti, utoliko naime što po razmatranju čovjek začinje to da se preda božanskomu služenju. Na što uistinu privodi dvostruko razmatranje. Jedno uistinu koje je sa strane božanske dobrote i njegovih dobročinstava, prema onome iz Psaltira: „meni je dobro prianjati uz Boga, staviti u Gospodina Boga nadu svoju“. I to razmatranje pobuđuje ljubav, koja je neposredni uzrok pobožnosti. Drugo je pak sa strane čovjeka koji razmatra svoje nedostatke, zbog kojih treba da se osloni na Boga, prema onome iz Psaltira: „podigoh oči svoje k gorama, odakle će doći pomoć meni; pomoć je moja od Gospodina, koji stvori nebo i zemlju“. I to razmatranje isključuje preuzetnost, po kojoj se tko priječi da se podloži Bogu dok se oslanja na vlastitu snagu.

Odgovor na 1. prigovor: razmatranje onoga što je po naravi takvo da pobuđuje Božju ljubav uzrokuje pobožnost. Razmatranje pak onoga što k tome ne pripada, nego od toga um rastresa, priječi pobožnost.

Odgovor na 2. prigovor: ono što pripada božanstvu po sebi uistinu ponajviše pobuđuje ljubav, i posljedično pobožnost, jer Boga valja ljubiti iznad svega. No iz slabosti je ljudskoga uma to što kao što treba bivati vođen k spoznaji božanskoga, tako k ljubavi, po nekim nama poznatim osjetilnim stvarima. Među kojima je glavno Kristovo čovještvo, prema onome što se u predslovlju kaže: „da dok vidljivo Boga spoznajemo, po njemu budemo poneseni u ljubav nevidljivoga“. I stoga ono što pripada Kristovu čovještvu, na način određenoga vođenja, ponajviše pobuđuje pobožnost, premda pobožnost poglavito postoji oko onoga što pripada božanstvu.

Odgovor na 3. prigovor: znanje, i što god drugo pripada veličini, povod je da se čovjek uzda u samoga sebe, i stoga se ne predaje posve Bogu. I odatle je to da takve stvari katkada povodno priječe pobožnost, a u jednostavnih i žena pobožnost obiluje, susprežući uzdignutost. Ako pak znanje i bilo koje drugo savršenstvo čovjek savršeno podloži Bogu, iz toga se samoga pobožnost povećava.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.