II-II, q. 8, a. 4
Imaju li svi koji su u milosti dar razuma
Prigovor 1. Čini se da dar razuma nije u svim ljudima koji imaju milost. Veli naime Grgur u II Moral. da se dar razuma daje protiv tuposti uma. Ali mnogi koji imaju milost još trpe od tuposti uma. Dakle, dar razuma nije u svima koji imaju milost.
Prigovor 2. Nadalje, među onim što pripada spoznaji čini se da je samo vjera nužna za spasenje, jer po vjeri Krist prebiva u našim srcima, kako se veli u Ef 3. Ali nemaju svi koji imaju vjeru dar razuma, štoviše, oni koji vjeruju moraju moliti da bi razumjeli, kako Augustin veli u knjizi De Trin. Dakle, dar razuma nije nužan za spasenje. Nije dakle u svima koji imaju milost.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je zajedničko svima koji imaju milost nikada se ne oduzima onima koji imaju milost. Ali milost razuma i drugih darova „katkad se korisno uskraćuje, jer katkad, dok se uzvišene stvari razumijevajući duša uzdiže u oholost, u najnižim i bezvrijednim stvarima teškom tromošću posustaje“, kako Grgur veli u II Moral. Dakle, dar razuma nije u svima koji imaju milost.
Naprotiv, veli se u Psalmu: „Ne znaju niti razumiju, u tami hode“. Ali nitko tko ima milost ne hodi u tami, prema onome iz Iv 8: „Tko mene slijedi, ne hodi u tami“. Dakle, nitko tko ima milost nije bez dara razuma.
Odgovaram: u svima koji imaju milost nužno mora postojati ispravnost volje, jer „po milosti se čovjekova volja pripravlja za dobro“, kako Augustin veli. Volja se pak ne može ispravno usmjeriti na dobro ako prethodno ne postoji neka spoznaja istine, jer objekt je volje shvaćeno dobro, kako se veli u III. De anima. No kao što po daru ljubavi Duh Sveti usmjerava čovjekovu volju da se izravno pokreće u neko nadnaravno dobro, tako također po daru razuma obasjava čovjekov um da spozna neku nadnaravnu istinu u koju mora težiti ispravna volja. I zato, kao što je dar ljubavi u svima koji imaju posvećujuću milost, tako je također i dar razuma.
Odgovor na 1. prigovor: neki koji imaju posvećujuću milost mogu trpjeti od tuposti oko nekih stvari koje su mimo nužnosti spasenja. Ali oko onoga što je od nužnosti spasenja dostatno se poučavaju od Duha Svetoga, prema onome iz 1 Iv 2: „Pomazanje vas poučava o svemu“.
Odgovor na 2. prigovor: premda svi koji imaju vjeru ne razumiju potpuno ono što se predlaže za vjerovanje, ipak razumiju da to treba vjerovati i da se od toga ni za što ne smije odstupiti.
Odgovor na 3. prigovor: dar razuma nikada se ne uskraćuje svetima oko onoga što je nužno za spasenje. Ali oko drugoga katkad se uskraćuje, kako ne bi sve do kraja mogli po razumu proniknuti, zato da bi se uklonilo gradivo oholosti.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.