Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 8, a. 3

Je li razum koji je dar samo spekulativan ili također praktičan

Prigovor 1. Čini se da razum koji se postavlja kao dar Duha Svetoga nije praktičan, nego samo spekulativan. Razum naime, kako Grgur veli u I Moral., prodire u neke više stvari. Ali ono što pripada praktičnom razumu nije visoko, nego nešto najniže, naime pojedinačno, oko čega su čini. Dakle, razum koji se postavlja kao dar nije praktičan razum.

Prigovor 2. Nadalje, razum koji je dar dostojnije je nešto negoli razum koji je intelektualna krepost. Ali razum koji je intelektualna krepost bavi se samo oko nužnih stvari, kako je bjelodano po Filozofu u VI. Ethic. Dakle, mnogo više razum koji je dar bavi se samo oko nužnih stvari. Ali praktični razum ne bavi se oko nužnih stvari, nego oko slučajnih stvari koje mogu biti drukčije, a koje se mogu ljudskim djelom načiniti. Dakle, razum koji je dar nije praktičan razum.

Prigovor 3. Nadalje, dar razuma obasjava um za ono što nadilazi naravni razum. Ali ljudska djelatna područja, o kojima je praktični razum, ne nadilaze naravni razum, koji upravlja u djelatnim stvarima, kako je bjelodano iz gore rečenoga. Dakle, razum koji je dar nije praktičan razum.

Naprotiv, veli se u Psalmu: „Dobar je razum svima koji ga tvore“.

Odgovaram: kako je rečeno, dar razuma ne odnosi se samo prema onome što prvo i ponajprije potpada pod vjeru nego također prema svemu onome što se na vjeru usmjerava. No dobra djelovanja imaju neki red prema vjeri, jer vjera kroz ljubav djeluje, kako Apostol veli u Gal 5. I zato se dar razuma pruža također do nekih djelatnih stvari, ne doduše tako da se ponajprije oko njih bavi; nego ukoliko se u djelima upravljamo „vječnim razlozima, kojima radi motrenja i savjetovanja“, prema Augustinu u XII De Trin., prianja viši razum, koji se darom razuma usavršuje.

Odgovor na 1. prigovor: ljudska djelatna područja, prema tome kako se u sebi razmatraju, nemaju neku uzvišenost. Ali prema tome kako se odnose na pravilo vječnoga zakona i na svrhu božanskoga blaženstva, tako imaju uzvišenost, da oko njih može biti razum.

Odgovor na 2. prigovor: to samo pripada dostojanstvu dara koji je razum: to što vječne ili nužne razumljive stvari razmatra ne samo prema tome kako u sebi jesu nego također prema tome što su neka pravila ljudskih čina, jer što se spoznajna moć na više toga pruža, to je plemenitija.

Odgovor na 3. prigovor: pravilo je ljudskih čina i ljudski razum i vječni zakon, kako je gore rečeno. Vječni pak zakon nadilazi naravni razum. I zato spoznaja ljudskih čina prema tome kako se upravljaju po vječnom zakonu nadilazi naravni razum, i treba nadnaravno svjetlo dara Duha Svetoga.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.