II-II, q. 8, a. 2
Može li u isto vrijeme biti u istome s vjerom
Prigovor 1. Čini se da se dar razuma ne posjeduje u isto vrijeme s vjerom. Veli naime Augustin u knjizi De octoginta tribus quaest. da se „ono što se razumije obuhvaća poimanjem onoga koji razumije“. Ali ono što se vjeruje ne obuhvaća se, prema onome od Apostola u Fil 3: „Ne kao da sam već postigao ili da sam već savršen“. Dakle, čini se da vjera i razum ne mogu biti u istome.
Prigovor 2. Nadalje, sve što se razumije razumom se vidi. Ali vjera je o neviđenome, kako je gore rečeno. Dakle, vjera ne može u isto vrijeme biti u istome s razumom.
Prigovor 3. Nadalje, razum je sigurniji od znanosti. Ali znanost i vjera ne mogu biti o istome, kako je gore utvrđeno. Dakle, još mnogo manje razum i vjera.
Naprotiv, Grgur veli u knjizi Moralium da „razum o onome što je čuo um obasjava“. Ali netko tko ima vjeru može biti obasjan umom oko onoga što je čuo, stoga se veli u Lk posl. da je „Gospodin otvorio učenicima svojim pamet da razumiju Pisma“. Dakle, razum može u isto vrijeme biti s vjerom.
Odgovaram: ovdje je potrebno dvostruko razlikovanje: jedno doduše sa strane vjere; a drugo sa strane razuma. Sa strane doduše vjere valja razlikovati to da neke stvari po sebi i izravno potpadaju pod vjeru, koje nadilaze naravni razum, kao da je Bog trojedin, da se Sin Božji utjelovio. A neke stvari potpadaju pod vjeru kao na neki način usmjerene na te, kao sve što se u božanskom Pismu sadrži. Sa strane pak razuma valja razlikovati to da se za nas na dva načina može reći da neke stvari razumijemo. Na jedan način, savršeno, kada naime dospijevamo do spoznavanja biti shvaćene stvari i same istine shvaćenoga izrečenoga iskaza, prema tome kako u sebi jest. I na taj način ono što izravno potpada pod vjeru ne možemo razumjeti za trajanja stanja vjere. No neke druge stvari usmjerene na vjeru i na taj se način mogu razumjeti. Na drugi način događa se da se nešto razumije nesavršeno, kada se naime sama bit stvari ili istina tvrdnje ne spoznaje što je ili kako je, ali se ipak spoznaje da se ono što se izvana očituje ne protivi istini; ukoliko naime čovjek razumije da se zbog onoga što se izvana očituje ne smije odstupiti od onoga što pripada vjeri. I prema tome ništa ne priječuje da se, za trajanja stanja vjere, razumije i ono što po sebi potpada pod vjeru.
Odgovor na 1. prigovor: i po tome je bjelodan odgovor na prigovore. Prva tri naime razloga polaze prema tome kako se nešto savršeno razumije. No posljednji razlog polazi od razuma onoga što se usmjerava na vjeru.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.