Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 79, a. 2

Je li prijestup poseban grijeh

Prigovor 1. Čini se da prijestup nije poseban grijeh. Nijedna se naime vrsta ne stavlja u definiciju roda. No prijestup se stavlja u opću definiciju grijeha, Ambrozije naime kaže da je grijeh prijestup božanskoga zakona; dakle prijestup nije vrsta grijeha.

Prigovor 2. Nadalje, nijedna vrsta ne nadilazi svoj rod. No prijestup nadilazi grijeh, „jer grijeh je riječ ili djelo ili želja protiv Božjega zakona“, kako je očito po Augustinu, u XXII. Contra Faustum; prijestup je također protiv naravi ili običaja. Dakle, prijestup nije vrsta grijeha.

Prigovor 3. Nadalje, nijedna vrsta ne sadrži pod sobom sve dijelove na koje se rod dijeli. No grijeh se prijestupa proteže na sve glavne mane, i također na grijehe srca, usta i djela. Dakle, prijestup nije poseban grijeh.

Naprotiv, protivi se posebnoj kreposti, naime pravednosti.

Odgovaram: naziv prijestupa prenesen je s tjelesnih kretanja na moralne čine. Kaže se pak da netko prema tjelesnom kretanju prestupa po tome što kroči preko granice koja mu je unaprijed određena. Granica se pak unaprijed određuje čovjeku da dalje ne prelazi, u moralnim stvarima po zabranjujućoj zapovijedi. I stoga se prijestupom vlastito naziva po tome što tko čini nešto protiv zabranjujuće zapovijedi. Što uistinu tvarno može biti zajedničko svim vrstama grijeha, jer po svakoj vrsti smrtnoga grijeha čovjek prestupa neku božansku zapovijed. No ako se uzme formalno, naime prema ovome posebnom razlogu, a to je činiti protiv zabranjujuće zapovijedi, tako je poseban grijeh dvostruko. Na jedan uistinu način, prema tome što se protivi rodovima grijeha koji su suprotstavljeni drugim krepostima; kao što naime vlastitoj naravi zakonite pravednosti pripada gledati na dug zapovijedi, tako vlastitoj naravi prijestupa pripada gledati na prijezir zapovijedi. Na drugi način, prema tome što se razlikuje od propusta, koji se protivi nalažućoj zapovijedi.

Odgovor na 1. prigovor: kao što je zakonita pravednost svaka krepost po subjektu i kao tvarno, tako je također i zakonita nepravednost tvarno svaki grijeh. I na taj je način Ambrozije definirao grijeh, naime prema razlogu zakonite nepravednosti.

Odgovor na 2. prigovor: nagnuće naravi pripada zapovijedima naravnoga zakona. Čestiti običaj također ima snagu zapovijedi, jer kako Augustin kaže, u poslanici De ieiunio sabbati: „običaj Božjega naroda valja držati zakonom“. I stoga kako grijeh tako i prijestup može biti protiv čestita običaja i protiv naravnoga nagnuća.

Odgovor na 3. prigovor: sve nabrojene vrste grijeha mogu imati prijestup ne prema vlastitim naravima, nego prema određenom posebnom razlogu, kako je rečeno. Grijeh se pak propusta posve razlikuje od prijestupa.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.