II-II, q. 69, a. 3
Je li komu dopušteno izbjeći sud prizivom
Prigovor 1. Čini se da optuženiku nije dopušteno izbjeći sud prizivom. Apostol naime kaže, u Rim 13: „svaka duša neka se podlaže višim vlastima“. No optuženik prizivom odbija podložiti se višoj vlasti, naime sucu. Dakle, griješi.
Prigovor 2. Nadalje, veća je sveza redovite vlasti nego vlastitoga izbora. No kako se čita u II., pit. VI, „od sudaca koje je izabrao zajednički pristanak neka ne bude dopušteno prizivati se“. Dakle, mnogo manje je dopušteno prizivati se od redovitih sudaca.
Prigovor 3. Nadalje, ono što je jednom dopušteno, uvijek je dopušteno. No nije dopušteno prizivati se nakon desetoga dana, niti treći put o istome. Dakle, čini se da priziv nije po sebi dopušten.
Naprotiv, Pavao se prizvao na cara, kako se nalazi u Dj 25.
Odgovaram: iz dvostrukoga razloga biva da se tko priziva. Na jedan uistinu način, iz pouzdanja u pravednu parnicu, jer ga naime sudac nepravedno pritiska. I tako je dopušteno prizivati se; to je naime razborito izbjeći. Odatle u II., pit. VI, kaže se: „svaki potlačeni slobodno neka prizove sud svećenikâ ako hoće, i neka ga nitko ne priječi“. Na drugi se način tko priziva radi unošenja odgode, da se protiv njega ne izrekne pravedna presuda. I to znači potvorno se braniti, što je nedopušteno, kako je rečeno; nanosi naime nepravdu i sucu, čiju službu priječi, i svojemu protivniku, čiju pravednost, koliko može, narušava. I stoga kako se kaže u II., pit. VI, „na svaki način treba kazniti onoga čiji se nepravedan priziv proglasi“.
Odgovor na 1. prigovor: nižoj se vlasti netko utoliko treba podložiti ukoliko čuva red višega, od kojega ako zastrani, ne treba mu se podložiti; na primjer ako bi prokonzul zapovjedio jedno, a car drugo, kako je očito po Glosi uz Rim 13. Kada pak sudac nepravedno nekoga pritiska, što se tiče toga napušta red više vlasti, prema kojoj mu se nameće nužnost pravednoga suđenja. I stoga je onome koji se pritiska protiv pravednosti dopušteno pribjeći vodstvu više vlasti prizivajući se, ili prije presude ili poslije. I jer se ne pretpostavlja da je pravednost ondje gdje nema prave vjere, stoga katoliku nije dopušteno prizivati se na nevjernoga suca, prema onome iz II., pit. VI: „katolik koji svoju parnicu, bilo pravednu bilo nepravednu, iznese pred sud suca druge vjere, neka se izopći“. Jer i apostol kori one koji su se parničili pred nevjernicima.
Odgovor na 2. prigovor: iz vlastitoga nedostatka ili nemara proizlazi da se tko svojevoljno podlaže sudu drugoga u čiju pravednost nema pouzdanja. Čini se također da pripada lakomislenu duhu da tko ne ustraje u onome što je jednom odobrio. I stoga se razložno uskraćuje pomoć priziva od izabranih sudaca, koji nemaju vlast osim iz pristanka parničara. No vlast redovitoga suca ne ovisi o pristanku onoga koji je podvrgnut njegovu sudu, nego o autoritetu kralja i vladara, koji ga je postavio. I stoga protiv njegova nepravednoga pritiska zakon daje pomoć priziva, tako da se, čak i ako je istodobno redoviti i izabrani sudac, može od njega prizivati; jer se čini da je redovita vlast bila povod tome što je izabran za arbitra; niti se treba ubrajati u nedostatak onoga koji je kao u arbitra pristao u onoga kojega je vladar dao za redovitoga suca.
Odgovor na 3. prigovor: pravičnost prava tako pomaže jednoj stranci da se druga ne pritiska. I stoga je dopustila vrijeme od deset dana za priziv, koje je procijenila dostatnim za promišljanje koristi li se prizvati. Kad pak ne bi bilo određeno vrijeme u kojemu je dopušteno prizivati se, uvijek bi sigurnost suda ostajala u neizvjesnosti, i tako bi druga stranka trpjela štetu. Zato pak nije dopušteno da se tko treći put prizove o istome, jer nije vjerojatno da bi suci toliko puta odstupili od pravoga suda.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.