Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 68, a. 2

Treba li se optužba činiti napismeno

Prigovor 1. Čini se da nije nužno da se optužba čini napismeno. Pismo je naime iznađeno radi pomaganja ljudskomu pamćenju oko prošlih stvari. No optužba se vodi u sadašnjosti. Dakle, optužba ne treba pismo.

Prigovor 2. Nadalje, u II., pit. VIII, kaže se: „nitko tko je odsutan ne može optuživati, niti od koga biti optužen“. No čini se da je pismo korisno radi toga da se odsutnima nešto označi, kako je očito po Augustinu, u X. De Trinitate. Dakle, u optužbi nije nužno pismo, osobito kad kanon kaže da se po spisima ničija optužba ne prima.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se zločin nekoga očituje po optužbi, tako i po prijavi. No u prijavi pismo nije nužno. Dakle, čini se da nije niti u optužbi.

Naprotiv, kaže se u II., pit. VIII: „osobe tužitelja bez spisa neka se nikada ne primaju“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, kada se u zločinima postupa na način optužbe, tužitelj se postavlja kao stranka, tako da se sudac između tužitelja i onoga koji se optužuje postavlja u sredinu radi ispitivanja pravednosti, u kojemu treba, koliko je moguće, postupati prema sigurnosti. Budući pak da ono što se usmeno kaže lako izmiče iz pamćenja, sucu ne bi moglo biti sigurno što je i kako rečeno kada treba izreći presudu, osim ako bi bilo sastavljeno napismeno. I stoga je razložno ustanovljeno da se optužba, kao i drugo što se na sudu vodi, sastavi napismeno.

Odgovor na 1. prigovor: teško je pojedine riječi, zbog njihova mnoštva i raznolikosti, zadržati; čemu je znak to što mnogi, slušajući iste riječi, ako se ispitaju, neće ih jednako ponoviti čak ni nakon kratka vremena. Pa ipak neznatna razlika riječi mijenja smisao. I stoga, čak i ako se nakon kratka vremena treba proglasiti sučeva presuda, koristi ipak radi sigurnosti suda da se optužba sastavi napismeno.

Odgovor na 2. prigovor: pismo nije nužno samo zbog odsutnosti osobe koja označuje ili kojoj treba nešto označiti, nego i zbog proteka vremena, kako je rečeno. I stoga kad kanon kaže da se po spisima ničija optužba ne prima, treba razumjeti: od odsutnoga, koji šalje optužbu po pismu. Ipak se ne isključuje to da, ako bude prisutan, pismo bude nužno.

Odgovor na 3. prigovor: prijavitelj se ne obvezuje na dokazivanje, odatle se niti ne kažnjava ako ne uzmogne dokazati. I poradi toga u prijavi pismo nije nužno, nego dostaje ako tko usmeno prijavi Crkvi, koja će po svojoj službi prijeći na popravak brata.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.