II-II, q. 66, a. 7
Je li dopušteno krasti u nuždi
Prigovor 1. Čini se da nikome nije dopušteno krasti zbog nužde. Ne nameće se naime pokora osim onome koji griješi. Ali u Extra, De furtis, kaže se: „Ako tko zbog nužde gladi ili golotinje ukrade hranu, odjeću ili stoku, neka čini pokoru tri tjedna“. Dakle, nije dopušteno krasti zbog nužde.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže, u II. Ethic., da su „neke stvari čim se izreknu povezane sa zloćom“, među koje stavlja krađu. Ali ono što je po sebi zlo ne može zbog nekoga dobra cilja postati dobro. Dakle, nitko ne može dopušteno krasti da pritekne u pomoć svojoj nuždi.
Prigovor 3. Nadalje, čovjek mora ljubiti bližnjega kao samoga sebe. Ali nije dopušteno krasti zato da netko milostinjom pritekne u pomoć bližnjemu; kako Augustin kaže, u knjizi Contra mendacium. Dakle, također nije dopušteno krasti za pomaganje vlastitoj nuždi.
Naprotiv, u nuždi je sve zajedničko. I tako se čini da nije grijeh ako netko uzme tuđu stvar, zbog nužde njemu učinjenu zajedničkom.
Odgovaram: ono što pripada ljudskome pravu ne može dokinuti naravno pravo ili božansko pravo. No prema naravnom redu uspostavljenom iz božanske providnosti, niže su stvari određene za to da se iz njih pritekne u pomoć ljudskoj nuždi. I stoga podjelom i prisvajanjem stvari, koje proizlaze iz ljudskoga prava, ne sprječava se da se čovjekovoj nuždi ima priteći u pomoć iz takvih stvari. I stoga stvari koje neki imaju u suvišku, po naravnom pravu duguju se uzdržavanju siromaha. Odatle Ambrozije kaže, a nalazi se u Dekretima, dist. 47: „Gladnih je kruh koji ti zadržavaš; golih je odijelo koje ti skrivaš; otkupljenje i oslobođenje nevoljnih novac je koji ti u zemlju zakopavaš“. No budući da su mnogi koji trpe nuždu, a ne može se iz iste stvari svima priteći u pomoć, prepušta se prosudbi svakoga pojedinca raspolaganje vlastitim stvarima, da iz njih pritekne u pomoć onima koji trpe nuždu. Ako je ipak nužda toliko hitna i očita da je bjelodano kako trenutačnoj nuždi valja priteći u pomoć stvarima koje se nađu, primjerice kada osobi prijeti opasnost i drukčije se ne može pomoći; tada dopušteno može netko iz tuđih stvari priteći u pomoć svojoj nuždi, bilo da ih uzme javno bilo potajno. Niti to strogo ima bit krađe ili pljačke.
Odgovor na 1. prigovor: ona dekretalija govori u slučaju u kojem nema hitne nužde.
Odgovor na 2. prigovor: poslužiti se tuđom stvari potajno uzetom u slučaju krajnje nužde nema bit krađe, strogo govoreći. Jer po takvoj nuždi biva njegovo ono što tko uzima za uzdržavanje vlastitoga života.
Odgovor na 3. prigovor: u slučaju slične nužde također može netko potajno uzeti tuđu stvar da pritekne u pomoć bližnjemu u takvoj potrebi.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.