II-II, q. 66, a. 6
Je li krađa smrtni grijeh
Prigovor 1. Čini se da krađa nije smrtni grijeh. Kaže se naime u Izr 6: „Nije velika krivnja kad tko ukrade“. Ali svaki je smrtni grijeh velika krivnja. Dakle, krađa nije smrtni grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, za smrtni se grijeh duguje smrtna kazna. Ali za krađu se u Zakonu ne izriče smrtna kazna, nego samo kazna štete, prema onome iz Izl 22: „Ako tko ukrade vola ili ovcu, vratit će pet volova za jednoga vola i četiri ovce za jednu ovcu“. Dakle, krađa nije smrtni grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, krađa se može počiniti u malim stvarima, kao i u velikima. Ali neprikladno se čini da se za krađu neke male stvari, primjerice jedne igle ili jednoga pera, netko kazni vječnom smrću. Dakle, krađa nije smrtni grijeh.
Naprotiv, nitko se ne osuđuje prema božanskom sudu osim za smrtni grijeh. No netko se osuđuje za krađu, prema onome iz Zah 5: „Ovo je prokletstvo koje izlazi nad lice sve zemlje, jer svaki kradljivac kako je ondje napisano osuđuje se“. Dakle, krađa je smrtni grijeh.
Odgovaram: kako je gore navedeno, smrtni je grijeh onaj koji se protivi ljubavi, prema kojoj je duhovni život duše. Ljubav se pak sastoji prvenstveno doista u ljubavi prema Bogu, a drugotno u ljubavi prema bližnjemu, kojoj pripada da bližnjemu želimo i činimo dobro. Po krađi pak čovjek nanosi štetu bližnjemu u njegovim stvarima, i kad bi posvuda ljudi jedni drugima krali, propalo bi ljudsko društvo. Stoga je krađa, kao protivna ljubavi, smrtni grijeh.
Odgovor na 1. prigovor: za krađu se kaže da nije velika krivnja iz dvostrukoga razloga. Ponajprije doista, zbog nužde koja navodi na krađu, a koja umanjuje ili potpuno dokida krivnju, kako će se dolje pokazati. Stoga se dodaje: „Krade naime da zasiti gladnu dušu“. Na drugi način kaže se da krađa nije velika krivnja u usporedbi s krivnjom preljuba, koji se kažnjava smrću. Stoga se o lupežu dodaje da će „uhvaćen vratiti sedmerostruko, tko je pak preljubnik, izgubit će dušu svoju“.
Odgovor na 2. prigovor: kazne su sadašnjega života više ljekovite nego uzvratne, jer uzvraćanje je pridržano božanskom sudu, koji je po istini prema grješnicima. I stoga se prema sudu sadašnjega života ne izriče za svaki smrtni grijeh smrtna kazna, nego samo za one koji nanose nepopravljivu štetu, ili također za one koji imaju neku strašnu rugobu. I stoga se za krađu, koja nanosi popravljivu štetu, ne izriče prema sadašnjem sudu smrtna kazna, osim ako se krađa ne oteža nekom teškom okolnošću, kao što je očito kod svetogrđa, koje je krađa svete stvari, i kod pronevjere (peculatus), koja je krađa zajedničke stvari, kako je očito po Augustinu, na Iv; te kod otmice ljudi (plagium), što je krađa čovjeka, za što se kažnjava smrću, kako je očito u Izl 21.
Odgovor na 3. prigovor: ono što je neznatno razum shvaća kao gotovo ništa. I stoga u onome što je najmanje čovjek ne smatra da mu se nanosi šteta, a onaj koji uzima može pretpostaviti da to nije protiv volje onoga čija je stvar. I utoliko ako tko kradomice uzme takve najmanje stvari, može se ispričati od smrtnoga grijeha. Ako pak ima nakanu krađe i nanošenja štete bližnjemu, čak i u takvim najmanjim stvarima može biti smrtni grijeh, kao i u samoj pomisli po pristanku.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.