Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 66, a. 4

Je li pljačka grijeh koji se po vrsti razlikuje od krađe

Prigovor 1. Čini se da krađa i pljačka nisu grijesi koji se razlikuju po vrsti. Krađa se naime i pljačka razlikuju prema potajnome i očitome: krađa naime uključuje potajno uzimanje, a pljačka nasilno i očito. Ali u drugim rodovima grijeha potajno i očito ne čine razliku u vrsti. Dakle, krađa i pljačka nisu po vrsti različiti grijesi.

Prigovor 2. Nadalje, moralna djelovanja primaju vrstu od cilja, kako je gore rečeno. No krađa i pljačka usmjerene su na isti cilj, naime na posjedovanje tuđega. Dakle, ne razlikuju se po vrsti.

Prigovor 3. Nadalje, kao što se otima nešto radi posjedovanja, tako se otima žena radi naslade, odakle i Izidor kaže, u knjizi Etymol., da se „otmičar naziva oskvrniteljem, a oteta oskvrnjenom“. Ali otmica se naziva bilo da se žena odvede javno, bilo potajno. Dakle, i za posjedovanu stvar kaže se da se otima bilo potajno bilo javno. Dakle, ne razlikuju se krađa i pljačka.

Naprotiv, Filozof, u V. Ethic., razlikuje krađu od pljačke, postavljajući krađu kao potajnu, a pljačku kao nasilnu.

Odgovaram: krađa i pljačka mane su oprečne pravednosti, ukoliko netko drugome čini nepravdu. Nitko pak ne trpi nepravdu dragovoljno, kako se dokazuje u V. Ethic. I stoga krađa i pljačka po tome imaju značaj grijeha što je uzimanje nedragovoljno sa strane onoga kome se nešto oduzima. Nedragovoljno pak kaže se dvostruko: naime po neznanju i po nasilju, kako se nalazi u III. Ethic. I stoga pljačka ima jedan značaj grijeha, a krađa drugi. I zbog toga se razlikuju po vrsti.

Odgovor na 1. prigovor: u drugim se rodovima grijeha značaj grijeha ne promatra iz nečega nedragovoljnoga, kako se promatra u grijesima oprečnima pravednosti. I stoga gdje se javlja različit razlog nedragovoljnoga, posrijedi je različita vrsta grijeha.

Odgovor na 2. prigovor: daleki je cilj isti pljački i krađi, ali to nije dostatno za istovjetnost vrste, jer postoji različitost u bližim ciljevima. Pljačkaš naime hoće postići vlastitom moći, a lupež lukavstvom.

Odgovor na 3. prigovor: otmica žene ne može biti potajna sa strane žene koja se otima. I stoga čak i ako je potajna sa strane drugih kojima se otima, još uvijek ostaje značaj pljačke (otmice) sa strane žene, kojoj se nanosi nasilje.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.