II-II, q. 66, a. 3
Je li krađa potajno uzimanje tuđe stvari
Prigovor 1. Čini se da nije od biti krađe potajno uzeti tuđu stvar. Ono naime što umanjuje grijeh, čini se da ne pripada biti grijeha. Ali griješiti potajno pripada umanjenju grijeha, kao što se, obrnuto, radi naglašavanja grijeha nekih kaže u Iz 3: „Grijeh svoj poput Sodome razglasiše i ne sakriše ga“. Dakle, potajno uzimanje tuđe stvari nije od biti krađe.
Prigovor 2. Nadalje, Ambrozije kaže, a nalazi se u Dekretima, dist. 47: „Nije manji zločin onome koji ima oduzeti nego, kad možeš i imaš u izobilju, oskudnima uskratiti“. Dakle, kao što se krađa sastoji u uzimanju tuđe stvari, tako i u njezinu zadržavanju.
Prigovor 3. Nadalje, čovjek može potajno od drugoga uzeti i ono što je njegovo, primjerice stvar koju je kod drugoga pohranio ili koja mu je nepravedno oduzeta. Nije dakle od biti krađe da to bude potajno uzimanje tuđe stvari.
Naprotiv, Izidor kaže, u knjizi Etymol.: „Lupež (fur) je nazvan od mrkoga (furvum), to jest od tamnoga, jer se služi noćnim vremenom“.
Odgovaram: za bit krađe stječu se tri stvari. Od kojih mu prva pripada prema tome što se protivi pravednosti, koja svakome dodjeljuje što je njegovo. I po tome mu pripada to što prisvaja tuđe. Druga pak stvar pripada biti krađe ukoliko se ona razlikuje od grijeha koji su protiv osobe, kao od ubojstva i preljuba. I prema tome krađi pripada da bude oko posjedovane stvari. Ako naime netko uzme ono što je tuđe ne kao posjed, nego kao dio, primjerice ako odsiječe ud; ili kao povezanu osobu, primjerice ako odvede kćer ili ženu, to nema strogo bit krađe. Treća je razlika ona koja upotpunjuje bit krađe, da se naime tuđe potajno prisvaja. I prema tome vlastita je bit krađe da to bude potajno uzimanje tuđe stvari.
Odgovor na 1. prigovor: skrivanje je katkad doista uzrok grijeha, primjerice kada se tko služi skrivanjem radi griješenja, kao što biva u prijevari i lukavstvu. I na taj način ne umanjuje, nego uspostavlja vrstu grijeha. I tako je u krađi. Na drugi način skrivanje je jednostavna okolnost grijeha. I tako umanjuje grijeh, kako zato što je znak stida, tako i zato što uklanja sablazan.
Odgovor na 2. prigovor: zadržati ono što se drugome duguje ima isti značaj štete kao i uzimanje. I stoga se pod nepravednim uzimanjem podrazumijeva i nepravedno zadržavanje.
Odgovor na 3. prigovor: ništa ne priječi da ono što naprosto pripada jednome, u nekom pogledu pripada drugome. Kao što je pohranjena stvar naprosto doista ostavodavčeva, ali pripada onome kod koga je pohranjena s obzirom na čuvanje. I ono što je pljačkom oduzeto pripada pljačkašu, ne naprosto, nego s obzirom na zadržavanje.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.