II-II, q. 65, a. 3
O utamničenju
Prigovor 1. Čini se da nije dopušteno nekoga čovjeka utamničiti. Čin je naime po rodu zao koji pada na nedužnu građu, kako je gore rečeno. No čovjek, koji ima naravnu slobodu izbora, nedužna je građa utamničenja, koje se protivi slobodi. Dakle, nedopušteno je nekoga utamničiti.
Prigovor 2. Nadalje, ljudska se pravednost mora ravnati prema božanskoj. No kako se kaže u Sir 15: „Bog je prepustio čovjeka u ruke njegova vlastitoga nauma“. Dakle, čini se da se nikoga ne smije prisiljavati okovima ili tamnicom.
Prigovor 3. Nadalje, nikoga ne treba sprječavati osim od zla djela, od kojega svatko dopušteno može drugoga spriječiti. Ako bi dakle nekoga utamničiti bilo dopušteno radi toga da se odvrati od zla, svakome bi bilo dopušteno nekoga utamničiti. Što je očito da je lažno. Dakle i prvo.
Naprotiv, u Lev 24 čita se da je netko bio bačen u tamnicu zbog grijeha hule.
Odgovaram: u tjelesnim se dobrima troje po redu razmatra. Ponajprije doista, cjelovitost tjelesne supstancije, kojoj se šteta nanosi usmrćenjem ili sakaćenjem. Drugo, ugoda ili spokoj osjetila, čemu se protivi batinanje ili bilo što što osjetilo pogađa bolom. Treće, pokret i uporaba udova, što se priječi vezivanjem ili utamničenjem, ili bilo kakvim zadržavanjem. I stoga je utamničiti nekoga, ili na bilo koji način zadržati, nedopušteno osim ako se čini prema redu pravednosti, bilo kao kazna bilo kao oprez radi izbjegavanja nekoga zla.
Odgovor na 1. prigovor: čovjek koji zloupotrebljava vlast koja mu je dana, zaslužuje je izgubiti. I stoga čovjek koji je griješeći zloupotrijebio slobodnu uporabu svojih udova, prikladna je građa utamničenja.
Odgovor na 2. prigovor: Bog katkad, prema redu svoje mudrosti, suspreže grješnike da ne mogu izvršiti grijehe, prema onome iz Job 5: „Koji raspršuje namisli opakih, da ne mogu njihove ruke izvršiti što su naumile“. Katkad im pak dopušta da čine što hoće. I slično prema ljudskoj pravednosti ne utamničuju se ljudi za svaku krivnju, nego za neke.
Odgovor na 3. prigovor: zadržati čovjeka na neko vrijeme od nekoga nedopuštenoga djela koje bi odmah počinio, svakome je dopušteno, kao kad netko zadržava drugoga da se ne strmoglavi ili da drugoga ne udari. No jednostavno nekoga zatvoriti ili svezati pripada samo onome tko ima općenito raspolagati o činima i životu drugoga, jer se time priječi ne samo u činjenju zlih, nego i u činjenju dobrih djela.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.