II-II, q. 65, a. 2
O batinanju
Prigovor 1. Čini se da očevima nije dopušteno batinati sinove, ili gospodarima sluge. Kaže naime apostol, u Ef 6: „Vi, očevi, ne razdražujte na gnjev djecu svoju“. I niže dodaje: „I vi, gospodari, isto činite prema slugama, popuštajući u prijetnjama“. Ali zbog batina se neki razdražuju na gnjev. One su također teže od prijetnja. Dakle, niti očevi sinove, niti gospodari sluge ne smiju batinati.
Prigovor 2. Nadalje, Filozof kaže, u X. Ethic., da „očinska riječ ima samo opomenu, a ne prinudu“. No batinama biva neka prinuda. Dakle, roditeljima nije dopušteno batinati sinove.
Prigovor 3. Nadalje, svakome je dopušteno pružiti stegu drugome, jer to pripada duhovnim djelima milosrđa, kako je gore rečeno. Ako je dakle roditeljima dopušteno radi stege batinati sinove, po jednakom razlogu svakome će biti dopušteno svakoga batinati. Što je očito da je lažno. Dakle i prvo.
Naprotiv, kaže se u Izr 13: „Tko štedi šibu, mrzi sina svoga“; i niže u 23: „Ne uskraćuj djetetu stegu. Ako ga naime udariš šibom, neće umrijeti; ti ga šibom udari, i dušu ćeš njegovu iz Podzemlja izbaviti“. I u Sir 33 kaže se: „Zlotvornu sluzi mučila i okovi“.
Odgovaram: batinanjem se neka šteta nanosi tijelu onoga koji se batina, drukčije ipak nego kod sakaćenja; naime sakaćenje oduzima cjelovitost tijela, a batinanje samo pogađa osjetilo bolom. Stoga je mnogo manja šteta nego sakaćenje uda. Štetu pak nanijeti nekome nije dopušteno osim u obliku kazne radi pravednosti. Nitko pak pravedno ne kažnjava nekoga osim ako je podvrgnut njegovoj vlasti. I stoga batinati nekoga nije dopušteno osim onome tko ima neku vlast nad onim koji se batina. A budući da je sin podložen očevoj vlasti, a sluga vlasti gospodara, dopušteno može otac batinati sina i gospodar slugu, radi popravljanja i stege.
Odgovor na 1. prigovor: budući da je srdžba težnja za osvetom, ponajviše se raspiruje srdžba kada netko smatra da je nepravedno povrijeđen, kako je očito po Filozofu, u II Rhet. I stoga se time što se očevima zabranjuje da razdražuju djecu na gnjev, ne zabranjuje da sinove batinaju radi stege, nego da ih ne muče prekomjerno batinama. To pak što se navodi gospodarima da popuštaju u prijetnjama, može se razumjeti dvostruko. Na jedan način, da se umjereno služe prijetnjama, što pripada umjerenosti stege. Na drugi način, da netko ne izvrši uvijek ono čime je zaprijetio, što pripada tome da se sud kojim je tko zaprijetio kaznom katkad ublaži milosrđem oproštenja.
Odgovor na 2. prigovor: veća vlast mora imati veću prinudu. Kao što je pak građanska zajednica savršena zajednica, tako vladar građanske zajednice ima savršenu vlast prisile, i stoga može nametati nepopravljive kazne, naime usmrćenje ili sakaćenje. Otac pak i gospodar, koji su na čelu domaće obitelji, a to je nesavršena zajednica, imaju nesavršenu vlast prisile prema lakšim kaznama, koje ne nanose nepopravljivu štetu. A takvo je batinanje.
Odgovor na 3. prigovor: pružiti stegu onome tko to hoće, svakome je dopušteno. No primijeniti stegu na onoga tko to neće, pripada samo onome kome je povjerena briga za drugoga. A tome pripada nekoga batinama kažnjavati.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.