II-II, q. 64, a. 1
Je li ubijati nerazumne životinje, ili također biljke, grijeh
Prigovor 1. Čini se da je ubijati bilo koja živa bića nedopušteno. Kaže naime apostol, u Rim 13: „Tko se suprotstavlja Božjoj uredbi, sam sebi navlači osudu“. Ali odredbom božanske providnosti sva se živa bića uzdržavaju, prema onome iz Ps: „Koji daje da po gorama trava raste i bilje na službu čovjeku, i stoci daje hranu njezinu“. Dakle, usmrćivati bilo koja živa bića čini se nedopuštenim.
Prigovor 2. Nadalje, ubojstvo je grijeh po tome što se čovjek lišava života. Ali život je zajednički svim životinjama i biljkama. Dakle, po istom razlogu čini se da je grijeh ubijati nerazumne životinje i biljke.
Prigovor 3. Nadalje, u božanskom se zakonu ne određuje posebna kazna osim za grijeh. Ali onome koji ubije tuđu ovcu ili vola postavlja se određena kazna u božanskom zakonu, kako je očito u Izl 22. Dakle, ubijanje nerazumnih životinja jest grijeh.
Naprotiv, Augustin kaže, u I De Civ. Dei: „Kada čujemo: ne ubij, ne prihvaćamo da je to rečeno o voćkama, jer one nemaju osjetila, niti o nerazumnim životinjama, jer se s nama ne povezuju nikakvim razumom. Preostaje dakle da o čovjeku razumijemo ono što je rečeno: ne ubij“.
Odgovaram: nitko ne griješi po tome što se nekom stvari služi za ono radi čega jest. U poretku pak stvari nesavršenije postoji radi savršenijega, kao što također u putu nastajanja narav od nesavršenoga k savršenome napreduje. I otuda je to što kao što je u nastanku čovjeka najprije živo, zatim životinja, a naposljetku čovjek; tako su također i ona bića koja samo žive, kao biljke, općenito radi svih životinja, a životinje su radi čovjeka. I stoga, ako se čovjek služi biljkama na korist životinja, a životinjama na korist ljudi, to nije nedopušteno, kako je također očito po Filozofu, u I Polit. Među drugim pak uporabama čini se najnužnijim da se životinje služe biljkama za hranu, a ljudi životinjama, što bez njihova usmrćivanja ne može biti. I stoga je dopušteno i biljke usmrćivati za uporabu životinja, i životinje za uporabu ljudi, iz same božanske odredbe; kaže se naime u Post 1: „Evo, dajem vam sve bilje i sva stabla da vam budu za hranu, i svim životinjama“. I u Post 9 kaže se: „Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu“.
Odgovor na 1. prigovor: po božanskoj odredbi čuva se život životinja i biljaka ne radi njih samih, nego radi čovjeka. Stoga, kako Augustin kaže u I De Civ. Dei, „najpravednijom odredbom Stvoritelja i život i smrt njihova podvrgnuti su našim potrebama“.
Odgovor na 2. prigovor: nerazumne životinje i biljke nemaju razuman život po kojemu bi djelovale od sebe samih, nego uvijek djeluju kao od drugoga potaknute, nekim naravnim nagonom. I to je znak da su po naravi podložne i prilagođene za potrebe drugih.
Odgovor na 3. prigovor: onaj koji ubije tuđega vola doista griješi, ne zato što je ubio vola, nego zato što oštećuje čovjeka u njegovoj stvari. Odatle se to ne sadrži pod grijehom ubojstva, nego pod grijehom krađe ili pljačke.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.