II-II, q. 63, a. 4
Ima li pristranost mjesto u suđenjima
Prigovor 1. Čini se da u suđenjima nema mjesta grijehu pristranosti. Pristranost se naime protivi distributivnoj pravednosti, kako je rečeno. Ali suđenja se ponajviše čine da pripadaju komutativnoj pravednosti. Dakle, pristranost nema mjesta u suđenjima.
Prigovor 2. Nadalje, kazne se izriču prema nekom suđenju. No u kaznama se gleda na osobe bez grijeha, jer se teže kažnjavaju oni koji nanesu nepravdu osobama vladara nego osobama drugih. Dakle, pristranost nema mjesta u suđenjima.
Prigovor 3. Nadalje, u Sir 4 kaže se: „U suđenju budi siročadi milosrdan“. No čini se da je to gledanje na osobu siromaha. Dakle, pristranost u suđenjima nije grijeh.
Naprotiv, kaže se u Izr 18: „Biti pristran u sudu nije dobro“.
Odgovaram: kako je gore rečeno, sud je čin pravednosti, ukoliko sudac na jednakost pravednosti svodi ono što može stvoriti oprečnu nejednakost. Pristranost pak ima neku nejednakost, ukoliko se nekoj osobi dodjeljuje mimo njezina razmjera, u kojemu se sastoji jednakost pravednosti. I stoga je bjelodano da se po pristranosti sud kvari.
Odgovor na 1. prigovor: o sudu se može razmatrati dvostruko. Na jedan način, s obzirom na samu presuđenu stvar. I tako se sud odnosi zajednički na komutativnu i na distributivnu pravednost; može se naime sudom odrediti kako neko zajedničko dobro valja razdijeliti na mnoge, i kako jedan drugome ima vratiti ono što je od njega primio. Na drugi način može se razmatrati s obzirom na sam oblik suda, ukoliko naime sudac, čak i u samoj komutativnoj pravednosti, od jednoga uzima i drugome daje. A to pripada distributivnoj pravednosti. I prema tome u svakom suđenju može imati mjesta pristranost.
Odgovor na 2. prigovor: kada se netko teže kažnjava zbog nepravde počinjene protiv više osobe, nema pristranosti, jer sama različitost osobe čini, s obzirom na to, različitost stvari, kako je gore rečeno.
Odgovor na 3. prigovor: čovjek na sudu treba pomoći siromahu koliko je god moguće, ipak bez povrede pravednosti. Inače ima mjesto ono što se kaže u Izl 23: „I siromahu ne budi pristran u njegovoj parnici“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.