Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 63, a. 3

Ima li pristranost mjesto u iskazivanju počasti

Prigovor 1. Čini se da u iskazivanju časti i štovanja nema mjesta grijehu pristranosti. Čast se naime čini da nije ništa drugo doli neko štovanje iskazano nekome kao svjedočanstvo kreposti, kako je očito po Filozofu, u I. Ethic. Ali predstojnike i vladare treba častiti, čak i ako su zli; kao što također i roditelje, o kojima se zapovijeda u Izl 20: „Poštuj oca svoga i majku svoju“; a i gospodare sluge trebaju častiti, čak i ako su zli, prema onome iz 1 Tim 6: „Koji su god pod jarmom robovi, neka svoje gospodare smatraju dostojnima svake časti“. Dakle, čini se da pristranost nije grijeh u iskazivanju časti.

Prigovor 2. Nadalje, u Lev 19 zapovijeda se: „Ustani pred sijedom glavom i poštuj lice starca“. Ali to se čini da pripada pristranosti, jer katkad starci nisu kreposni, prema onome iz Dn 13: „Iziđe bezakonje od starješina naroda“. Dakle, pristranost nije grijeh u iskazivanju časti.

Prigovor 3. Nadalje, na ono iz Jak 2: „Nemojte s pristranošću imati“ itd., Augustinova Glosa kaže: „Ako se ovo što Jakov kaže: ako uđe na vaše zborište čovjek sa zlatnim prstenom itd., razumije o svakodnevnim zasjedanjima, tko ovdje ne griješi, ako ipak griješi?“ Ali pristranost je častiti bogataše zbog bogatstva, jer Grgur kaže, u jednoj homiliji: „Naša se oholost slama, jer u ljudima ne poštujemo narav, po kojoj su na sliku Božju stvoreni, nego bogatstvo“; i tako, budući da bogatstvo nije dužni uzrok časti, to će pripadati pristranosti. Dakle, pristranost nije grijeh oko iskazivanja časti.

Naprotiv, kaže se u Glosi na Jak 2: „Tko god bogataša časti zbog bogatstva, griješi“. I po jednakom razlogu, ako se netko časti zbog drugih uzroka koji ga ne čine dostojnim časti, što pripada pristranosti. Dakle, pristranost u iskazivanju časti jest grijeh.

Odgovaram: čast je neko svjedočanstvo o kreposti onoga koji se časti, i stoga je sama krepost dužni uzrok časti. Valja ipak znati da se netko može častiti ne samo zbog vlastite kreposti, nego i zbog kreposti drugoga. Kao što se vladari i predstojnici časte čak i ako su zli, ukoliko nose osobu Boga i zajednice kojoj su na čelu, prema onome iz Izr 26: „Kao onaj koji stavlja kamen u Merkurov kup, tako je onaj koji luđaku iskazuje čast“. Budući da su pogani razum pripisivali Merkuru, Merkurov se kup naziva hrpa za računanje, u koju trgovac katkad stavlja jedan kamičak umjesto stotinu maraka; tako se također časti luđak, jer se postavlja na mjesto Boga i na mjesto cijele zajednice. I iz istoga razloga roditelje i gospodare valja častiti, zbog sudjelovanja u božanskom dostojanstvu, koji je Otac i Gospodar svih. Starce pak treba častiti zbog znaka kreposti, a to je starost, premda taj znak katkad izostaje. Odatle, kako se kaže u Mudr 4: „Časna starost nije ona dugovječna niti mjerena brojem godina, nego su sijede vlasi razboritost čovjekova, a zrela dob život neporočan“. Bogataše pak valja častiti zbog toga što zauzimaju više mjesto u zajednicama. Ako se pak časte samo s obzirom na bogatstvo, bit će grijeh pristranosti.

Odgovor na prigovore: i time je očit odgovor na prigovore.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.