II-II, q. 62, a. 4
Treba li vratiti ono što netko nije primio
Prigovor 1. Čini se da netko treba vratiti ono što nije oduzeo. Onaj naime koji drugome nanosi štetu dužan je štetu ukloniti. Ali katkad netko oštećuje drugoga povrh onoga što je primio, primjerice kada netko iskopa sjeme, oštećuje onoga koji je sijao u pogledu cjelokupne buduće žetve; i tako se čini da je dužan na njezin povrat. Dakle, netko je dužan na povrat onoga što nije oduzeo.
Prigovor 2. Nadalje, onaj koji zadržava novac vjerovnika preko određenoga roka čini se da ga oštećuje u pogledu svega onoga što bi mogao novcem privrijediti. Što ipak on sam ne oduzima. Dakle, čini se da je netko dužan vratiti ono što nije oduzeo.
Prigovor 3. Nadalje, ljudska se pravednost izvodi iz božanske pravednosti. Ali Bogu netko treba vratiti više nego što je od njega primio, prema onome iz Mt 25: „Znao si da žanjem gdje nisam sijao i sabirem gdje nisam vijao“. Dakle, pravedno je da čovjeku također vrati nešto što nije primio.
Naprotiv, naknada pripada pravednosti ukoliko čini jednakost. Ali ako bi netko vratio ono što nije primio, to ne bi bilo jednako. Dakle, nije pravedno da se izvrši takav povrat.
Odgovaram: tko god nekoga oštećuje, čini se da mu oduzima ono u čemu ga oštećuje; naime, šteta se kaže po tome što netko ima manje nego što bi trebao imati, prema Filozofu, u V. Ethic. I stoga je čovjek dužan na povrat onoga u čemu je nekoga oštetio. Ali netko se oštećuje dvostruko. Na jedan način, jer mu se oduzima ono što je zbiljski (actu) imao. I takva se šteta uvijek ima nadoknaditi prema naknadi jednakoga, primjerice ako netko nekoga ošteti rušeći mu kuću, dužan je onoliko koliko vrijedi kuća. Na drugi način oštećuje netko nekoga sprječavajući da ne stekne ono što je bio na putu da ima. I takvu štetu ne treba nadoknaditi jednako. Jer manje je imati nešto u mogućnosti (virtute) nego imati u zbilji. Onaj pak koji je na putu da nešto stekne, ima to samo prema mogućnosti (virtus) ili moći. I stoga, ako bi mu se vratilo tako da to ima u zbilji, vratilo bi mu se ono što je oduzeto ne jednostavno, nego višestruko, što ne pripada nužnosti povrata, kako je rečeno. Dužan je ipak dati neku naknadu, prema položaju osoba i poslova.
Odgovor na 1. prigovor: i time je očit odgovor na prvi i drugi prigovor. Naime, onaj koji je posijao sjeme na njivi još nema žetvu u zbilji, nego samo u mogućnosti; a slično onaj koji ima novac još nema dobitak u zbilji, nego samo u mogućnosti; i jedno i drugo može se na više načina spriječiti.
Odgovor na 3. prigovor: Bog ne traži ništa od čovjeka osim dobra koje je sam u nama posijao. I stoga se ona riječ ili razumijeva prema opakom mišljenju lijenoga sluge, koji je smatrao da nije od drugoga primio. Ili se razumijeva s obzirom na to da Bog od nas traži plodove darova, koji su i od njega i od nas, premda su sami darovi od Boga bez nas.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.