II-II, q. 62, a. 3
Treba li to vratiti višestruko
Prigovor 1. Čini se da nije dostatno vratiti jednostruko ono što je nepravedno oduzeto. Kaže se naime u Izl 22: „Ako tko ukrade vola ili ovcu pa ih zakolje ili proda, vratit će pet volova za jednoga vola i četiri ovce za jednu ovcu“. Ali svatko je dužan držati zapovijed Božjega zakona. Dakle, onaj koji ukrade dužan je vratiti četverostruko ili peterostruko.
Prigovor 2. Nadalje, „ono što je napisano, za našu je pouku napisano“, kako se kaže u Rim 15. Ali u Lk 19 Zakej kaže Gospodinu: „Ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko“. Dakle, čovjek mora vratiti višestruko ono što je nepravedno uzeo.
Prigovor 3. Nadalje, nikome se ne može pravedno oduzeti ono što nije dužan dati. Ali sudac pravedno oduzima od onoga koji je ukrao više nego što je ukrao, radi odštete. Dakle, čovjek to mora platiti. I tako nije dostatno vratiti jednostruko.
Naprotiv, povrat vraća na jednakost ono što je nejednako oduzeto. Ali netko vraćajući jednostavno ono što je primio, vraća na jednakost. Dakle, dužan je vratiti samo onoliko koliko je primio.
Odgovaram: kada netko nepravedno uzme tuđu stvar, ondje su dvije stvari. Od kojih je jedna nejednakost sa strane stvari, koja je katkad bez nepravednosti, kako je očito u zajmovima. Druga je pak krivnja nepravednosti, koja može biti i uz jednakost stvari, primjerice kada netko smjera primijeniti nasilje, ali ne prevlada. Koliko dakle do prvoga, primjenjuje se lijek putem povrata, ukoliko se po njemu popravlja jednakost, za što je dostatno da vrati onoliko koliko je imao tuđega. Ali s obzirom na krivnju primjenjuje se lijek putem kazne, čije nanošenje pripada sucu. I stoga prije nego što bude osuđen presudom, nije dužan vratiti više nego što je uzeo, ali nakon što je osuđen, dužan je platiti kaznu.
Odgovor na 1. prigovor: i time je očit odgovor na prvi prigovor, jer onaj zakon određuje kaznu koju ima izreći sudac. I premda na obdržavanje sudbene odredbe nitko nije obvezan nakon Kristova dolaska, kako je gore navedeno; može se ipak isto ili slično odrediti u ljudskom zakonu, o čemu će biti isti razlog.
Odgovor na 2. prigovor: Zakej je to rekao kao onaj koji želi dati povrh duga. Odatle je i prethodno rekao: „Evo, polovicu svojih dobara dajem siromasima“.
Odgovor na 3. prigovor: sudac, osuđujući, može pravedno uzeti nešto više, na ime odštete, što ipak, prije nego što je bio osuđen, nije dugovao.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.