Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 62, a. 2

Je li za spasenje nužno vratiti sve oduzeto

Prigovor 1. Čini se da nije nužno za spasenje da se izvrši povrat onoga što je oduzeto. Jer ono što je nemoguće ne pripada nužnosti spasenja. Ali katkad je nemoguće vratiti ono što je oduzeto, primjerice kada je netko nekome oduzeo ud ili život. Dakle, ne čini se da pripada nužnosti spasenja da netko vrati što je drugome oduzeo.

Prigovor 2. Nadalje, počiniti neki grijeh ne pripada nužnosti spasenja, jer bi tako čovjek bio u bezizlaznom tjesnacu (perplexus). Ali katkad se ono što je oduzeto ne može vratiti bez grijeha, primjerice kada je netko nekome oduzeo dobar glas govoreći istinu. Dakle, vratiti oduzeto ne pripada nužnosti spasenja.

Prigovor 3. Nadalje, što je učinjeno, ne može se učiniti da ne bi bilo učinjeno. Ali katkad se nekome oduzima čast njegove osobe iz samoga toga što je pretrpio da ga netko nepravedno kudi. Dakle, ne može mu se vratiti ono što je oduzeto. I tako nije nužno za spasenje vratiti oduzeto.

Prigovor 4. Nadalje, onaj tko sprječava nekoga u postizanju nekoga dobra čini se da mu ga oduzima, jer „ono malo što nedostaje, čini se kao da ništa ne nedostaje“, kako Filozof kaže u II. Physic. Ali kada netko spriječi nekoga da ne dobije nadarbinu ili nešto takvo, ne čini se da mu je dužan na povrat nadarbine, jer katkad to ne bi mogao. Dakle, vratiti oduzeto ne pripada nužnosti spasenja.

Naprotiv, Augustin kaže: „Ne oprašta se grijeh, ako se ne vrati oduzeto“.

Odgovaram: povrat je, kako je rečeno, čin komutativne pravednosti, koja se sastoji u nekoj jednakosti. I stoga vraćanje uključuje povrat one stvari koja je nepravedno oduzeta, jer se tako ponovnim njezinim pružanjem popravlja jednakost. Ako je pak pravedno oduzeto, bit će nejednakost ako mu se vrati, jer pravednost se sastoji u jednakosti. Budući dakle da je držati pravednost nužno za spasenje, dosljedno je da je vratiti ono što je nekome nepravedno oduzeto nužno za spasenje.

Odgovor na 1. prigovor: u onome u čemu se ne može nadoknaditi jednako, dostatno je da se nadoknadi ono što je moguće, kao što je očito u počastima koje se iskazuju Bogu i roditeljima, kako Filozof kaže u VIII. Ethic. I stoga, kada ono što je oduzeto nije moguće vratiti po nečemu jednakom, mora se dati naknada kakva je moguća. Primjerice, kada je netko nekome oduzeo ud, dužan mu je nadoknaditi ili u novcu ili u nekoj časti, uzevši u obzir položaj obiju osoba, prema prosudbi čestita čovjeka.

Odgovor na 2. prigovor: netko može nekome oduzeti dobar glas trojako. Na jedan način, govoreći istinu i pravedno, primjerice kada netko otkrije nečiji zločin očuvavši dužni red. I tada nije dužan na povrat dobroga glasa. Na drugi način, govoreći laž i nepravedno. I tada je dužan vratiti dobar glas priznajući da je rekao laž. Na treći način, govoreći istinu ali nepravedno, primjerice kada netko otkrije tuđi zločin protiv dužnoga reda. I tada je dužan na povrat dobroga glasa koliko može, bez laži ipak, tako naime da kaže da je loše govorio, ili da ga je nepravedno ozloglasio. Ili, ako ne može vratiti dobar glas, dužan mu je drukčije nadoknaditi, kao što je i u drugome rečeno.

Odgovor na 3. prigovor: djelovanje onoga koji nanosi uvredu ne može se učiniti da ne bi bilo. Može se ipak učiniti da se njegov učinak, naime umanjenje dostojanstva osobe u mišljenju ljudi, popravi iskazivanjem štovanja.

Odgovor na 4. prigovor: netko može spriječiti nekoga da ima nadarbinu na više načina. Na jedan način, pravedno, primjerice ako, smjerajući na Božju čast ili korist Crkve, postigne da se dade nekoj dostojnijoj osobi. I tada se nipošto ne obvezuje na povrat ili na davanje neke naknade. Na drugi način, nepravedno, primjerice ako smjera na štetu onoga koga sprječava, zbog mržnje ili osvete ili nečega takvoga. I tada, ako sprječava da se nadarbina dade dostojnome, savjetujući da se ne dade, prije nego što je potvrđeno da mu se dade; dužan je doduše na neku naknadu, odvagnuvši položaj osoba i posla, prema prosudbi mudraca; no ipak nije dužan na jednako, jer onaj to još nije bio stekao i mogao je biti na više načina spriječen. No ako je već potvrđeno da se nekome dade nadarbina, a netko zbog nedužna razloga postigne da se opozove, isto je kao da mu oduzima već stečeno. I stoga je dužan na povrat jednakoga, ipak prema svojoj mogućnosti.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.