II-II, q. 60, a. 6
Izopačuje li se sud uzurpacijom
Prigovor 1. Čini se da se sud uzurpacijom ne čini izopačenim. Pravednost je naime neka ispravnost u onome što treba činiti. No ništa ne propada istini od koga god se izrekla, nego je od svakoga valja prihvatiti. Dakle, također ništa ne propada pravednosti od koga god se pravedno odredilo, što pripada pojmu suda.
Prigovor 2. Nadalje, kažnjavati grijehe pripada sudu. No za neke se hvalevrijedno čita da su kaznili grijehe koji ipak nisu imali vlast nad onima koje su kažnjavali, kao Mojsije ubivši Egipćanina, kako se nalazi u Izl 2; i Pinhas, sin Eleazarov, Zimrija, sina Saluova, kako se čita u Br 25, „i uračunato mu je u pravednost“, kako se veli u Ps. Dakle, uzurpacija suda ne pripada nepravednosti.
Prigovor 3. Nadalje, duhovna se vlast razlikuje od vremenite. No katkada se prelati koji imaju duhovnu vlast upliću u ono što pripada svjetovnoj vlasti. Dakle, uzurpirani sud nije nedopušten.
Prigovor 4. Nadalje, kao što se za ispravno suđenje traži autoritet, tako također i pravednost onoga koji sudi i znanje, kako je bjelodano iz gore rečenoga. No ne veli se da je sud nepravedan ako netko sudi nemajući habitus pravednosti ili nemajući znanje prava. Dakle, također ni uzurpirani sud, koji biva zbog nedostatka autoriteta, neće uvijek biti nepravedan.
Naprotiv, veli se u Rim 14: „tko si ti da sudiš tuđega slugu?“
Odgovaram: budući da sud treba donositi prema pisanim zakonima, kako je rečeno, onaj tko donosi sud riječ zakona na neki način tumači, primjenjujući je na pojedinačni posao. Budući da pak istomu autoritetu pripada zakon tumačiti i zakon donositi, kao što se zakon ne može donijeti osim javnim autoritetom, tako se ni sud ne može donijeti osim javnim autoritetom, koji se doista proteže na one koji su podloženi zajednici. I zato kao što bi bilo nepravedno da netko prisiljava drugoga na obdržavanje zakona koji nije sankcioniran javnim autoritetom, tako je također nepravedno ako netko nekoga prisiljava podvrgnuti se sudu koji se ne donosi javnim autoritetom.
Odgovor na 1. prigovor: proglašenje istine ne uključuje prisilu na to da se prihvati, nego je slobodno svakome prihvatiti je ili ne prihvatiti kako hoće. No sud uključuje neku prisilu. I zato je nepravedno da netko bude suđen od onoga tko nema javni autoritet.
Odgovor na 2. prigovor: čini se da je Mojsije ubio Egipćanina kao po božanskom nadahnuću zadobivši autoritet, kako se čini po tome što se veli u Dj 7 da je „nakon što udari Egipćanina, Mojsije mislio da njegova braća razumiju da im Gospodin po njegovoj ruci daje spasenje Izraela“. Ili se može reći da je Mojsije ubio Egipćanina braneći onoga koji je trpio nepravdu s mjerom besprijekorne obrane. Zato Ambrozije veli u knjizi De officiis da „onaj tko ne odbije nepravdu od druga kad može, toliko je u krivnji koliko i onaj tko je čini“; i navodi Mojsijev primjer. Ili se može reći, kako Augustin veli u Quaestiones Exodi, da „kao što se zemlja, prije korisnih sjemenki, hvali plodnošću beskorisnih trava, tako je to Mojsijevo djelo bilo doduše manjkavo, ali je nosilo znak velike plodnosti“, ukoliko je naime bilo znak njegove kreposti kojom je imao osloboditi narod. O Pinhasu pak treba reći da je to učinio iz božanskoga nadahnuća, ponesen Božjom revnošću. Ili zato što, premda još nije bio veliki svećenik, bio je ipak sin velikoga svećenika, i njemu je taj sud pripadao, kao i drugim sucima kojima je to bilo zapovijeđeno.
Odgovor na 3. prigovor: svjetovna se vlast podlaže duhovnoj kao tijelo duši. I zato nije uzurpirani sud ako se duhovni prelat upliće u vremenite stvari s obzirom na ono u čemu mu se podlaže svjetovna vlast ili što mu se od svjetovne vlasti prepušta.
Odgovor na 4. prigovor: habitusi znanja i pravednosti jesu usavršenja pojedinačne osobe, i zato se zbog njihova nedostatka ne naziva uzurpiranim sud, kao zbog nedostatka javnoga autoriteta, iz kojega sud ima prisilnu snagu.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.