Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 58, a. 12

Je li pravednost prvotna među ostalim moralnim krepostima

Prigovor 1. Čini se da se pravednost ne ističe među svim moralnim krepostima. Pravednosti naime pripada dati drugome što je njegovo. Darežljivosti pak pripada od vlastitoga dati, što je kreposnije. Dakle, darežljivost je veća krepost nego pravednost.

Prigovor 2. Nadalje, ništa se ne ukrašava osim po nečemu dostojnijem od sebe. No velikodušnost je ures i pravednosti i svih kreposti, kako se veli u IV. Ethic. Dakle, velikodušnost je plemenitija nego pravednost.

Prigovor 3. Nadalje, krepost je oko teškoga i dobra, kako se veli u II. Ethic. No hrabrost je oko težih stvari nego pravednost, to jest oko smrtnih opasnosti, kako se veli u III. Ethic. Dakle, hrabrost je plemenitija od pravednosti.

Naprotiv, Tulije veli u I. De officiis: „u pravednosti je sjaj kreposti najveći, po kojoj se dobri muževi nazivaju“.

Odgovaram: ako govorimo o zakonskoj pravednosti, bjelodano je da je ona najizvrsnija među svim moralnim krepostima, ukoliko zajedničko dobro nadilazi pojedinačno dobro jedne osobe. I prema tome Filozof veli u V. Ethic. da se „najsjajnijom od kreposti čini pravednost, i niti je Večernjača niti Danica tako divna“. No također ako govorimo o posebnoj pravednosti, ona nadvisuje ostale moralne kreposti iz dvostruka razloga. Od kojih se prvi može uzeti sa strane subjekta, zato naime što je u plemenitijem dijelu duše, to jest u razumnom apetitu, naime volji; dok su druge moralne kreposti u osjetilnoj težnji, kojoj pripadaju strasti, koje su tvar drugih moralnih kreposti. Drugi se razlog uzima sa strane objekta. Jer se druge kreposti hvale samo prema dobru samoga kreposnoga čovjeka. Pravednost se pak hvali prema tome što se kreposni prema drugome dobro odnosi, i tako je pravednost na neki način dobro drugoga, kako se veli u V. Ethic. I zbog toga Filozof veli u I. Rhet.: „nužno je da su najveće kreposti one koje su drugima najčasnije, ako je krepost dobročiniteljska moć. Zbog toga hrabre i pravedne ponajviše časte, budući da je hrabrost korisna drugima u ratu, a pravednost i u ratu i u miru“.

Odgovor na 1. prigovor: darežljivost, premda daje od svojega, ipak to čini ukoliko u tome razmatra dobro vlastite kreposti. Pravednost pak daje drugome što je njegovo kao razmatrajući zajedničko dobro. I nadalje, pravednost se obdržava prema svima, dok se darežljivost ne može protegnuti na sve. I opet, darežljivost, koja daje od svojega, utemeljuje se na pravednosti, po kojoj se svakome čuva što je njegovo.

Odgovor na 2. prigovor: velikodušnost, ukoliko pridolazi pravednosti, uvećava njezinu dobrotu. Koja ipak bez pravednosti ne bi imala ni pojam kreposti.

Odgovor na 3. prigovor: hrabrost stoji oko težih stvari, no ipak nije oko boljih, budući da je samo u ratu korisna, dok je pravednost i u miru i u ratu, kako je rečeno.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.