II-II, q. 55, a. 7
O brizi za buduće stvari
Prigovor 1. Čini se da netko treba biti zabrinut za budućnost. Veli se naime u Izr 6: „idi k mravu, o lijenčino, i promotri putove njegove i nauči se mudrosti; koji, premda nema vođe ni učitelja, pripravlja ljeti hranu sebi i sabire u žetvi što će jesti“. No to znači biti zabrinut za budućnost. Dakle, briga za buduće stvari jest hvalevrijedna.
Prigovor 2. Nadalje, briga pripada razboritosti. No razboritost je ponajprije o budućim stvarima, jer je njezin najvažniji dio predviđanje budućega, kako je gore rečeno. Dakle, kreposno je brinuti se za budućnost.
Prigovor 3. Nadalje, tko god pohranjuje nešto da se sačuva za poslije, zabrinut je za budućnost. No čita se za samoga Krista u Iv 12 da je imao lisnicu za čuvanje nečega, koju je Juda nosio. Apostoli su također čuvali cijene posjeda koje su se stavljale pred njihove noge, kako se čita u Dj 4. Dakle, dopušteno je brinuti se za budućnost.
Naprotiv, Gospodin veli u Mt 6: „ne budite zabrinuti za sutra“. A „sutra“ se ondje stavlja za buduće, kako veli Jeronim.
Odgovaram: nijedno djelo ne može biti kreposno ako nije odjeveno dužnim okolnostima; među kojima je jedna dužno vrijeme, prema onome iz Prop 8: „svakom poslu ima vrijeme i prilika“. Što ima mjesta ne samo u vanjskim djelima, nego i u unutarnjoj brizi. Svakom vremenu naime dolikuje vlastita briga, kao što ljetnom vremenu dolikuje briga za žetvu, a jesenskom vremenu briga za berbu grožđa. Ako bi se dakle netko u ljetno vrijeme već brinuo za berbu grožđa, suvišno bi preduhitrio brigu budućega vremena. Zato takvu brigu kao suvišnu Gospodin zabranjuje, govoreći: „ne budite zabrinuti za sutra“. Odakle dodaje: „jer sutrašnji će dan brinuti se za se“, to jest imat će svoju vlastitu brigu, koja će biti dostatna da muči dušu. I to je ono što dodaje: „dosta je danu zla njegova“, to jest tjeskobe brige.
Odgovor na 1. prigovor: mrav ima brigu prikladnu vremenu, i to nam se predlaže za nasljedovanje.
Odgovor na 2. prigovor: razboritosti pripada dužno predviđanje budućega. No bilo bi neuredno predviđanje ili briga za buduće ako bi netko vremenita dobra, u kojima se govori o prošlom i budućem, tražio kao svrhe; ili ako bi tražio suvišno preko potrebe sadašnjega života; ili ako bi preduhitrio vrijeme brige.
Odgovor na 3. prigovor: kako veli Augustin u knjizi De Serm. Dom. in monte: „kad vidimo nekoga slugu Božjega da se brine da mu ne ponestane onoga što je nužno, nemojmo suditi da je zabrinut za sutra. Jer i sam se Gospodin radi primjera udostojao imati lisnicu; i u Djelima apostolskim napisano je da se ono što je nužno za hranu pribavilo za budućnost zbog nadolazeće gladi. Ne odbacuje dakle Gospodin ako netko na ljudski način to pribavlja, nego ako netko radi toga vojuje za Boga“.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.