II-II, q. 55, a. 6
O brizi za vremenite stvari
Prigovor 1. Čini se da je dopušteno imati tjeskobnu brigu za vremenite stvari. Predstojniku naime pripada biti brižan za one kojima predstoji, prema onome iz Rim 12: „tko predstoji, u brižljivosti“. No čovjek predstoji po božanskom uređenju vremenitim stvarima, prema onome iz Ps: „sve podloži pod noge njegove, ovce i goveda“ i ostalo. Dakle, čovjek treba imati tjeskobnu brigu za vremenite stvari.
Prigovor 2. Nadalje, svatko je brižan oko svrhe radi koje djeluje. No dopušteno je čovjeku djelovati radi vremenitih stvari kojima uzdržava život, odakle apostol veli u 2 Sol 3: „ako tko neće raditi, neka i ne jede“. Dakle, dopušteno je brinuti se za vremenite stvari.
Prigovor 3. Nadalje, briga za djela milosrđa jest hvalevrijedna, prema onome iz 2 Tim 1: „kad je došao u Rim, brižljivo me potražio“. No briga za vremenite stvari katkada pripada djelima milosrđa, kao kad se tko trudi pribaviti poslove siročadi i siromaha. Dakle, briga za vremenite stvari nije nedopuštena.
Naprotiv, Gospodin veli u Mt 6: „ne budite zabrinuti govoreći: što ćemo jesti ili što ćemo piti ili u što ćemo se odjenuti?“ A to je ipak ponajviše nužno.
Odgovaram: zabrinutost [tjeskobna briga] uključuje neko nastojanje uloženo da se nešto postigne. Bjelodano je pak da se veće nastojanje ulaže ondje gdje postoji strah od oskudice; i zato ondje gdje postoji sigurnost postignuća, nastupa manja zabrinutost. Tako dakle briga za vremenite stvari može biti nedopuštena na tri načina. Na jedan način sa strane onoga za što se brinemo, ako naime vremenite stvari tražimo kao svrhu. Odakle i Augustin veli u knjizi De operibus Monach.: „kad Gospodin veli: ‚ne budite zabrinuti‘ itd., to veli da ne gledaju na te stvari i da radi njih ne čine što god im se u naviještanju Evanđelja nalaže činiti“. Na drugi način briga za vremenite stvari može biti nedopuštena zbog pretjeranoga nastojanja koje se ulaže u pribavljanje vremenitoga, zbog čega se čovjek odvraća od duhovnih stvari, kojima ponajprije treba služiti. I zato se veli u Mt 13 da svjetovna briga guši riječ. Na treći način sa strane pretjerana straha, kada se naime netko boji da mu, dok čini što treba, ne ponestane nužno. Što Gospodin isključuje na tri načina: prvo, zbog većih dobročinstava pruženih čovjeku od Boga bez njegove zabrinutosti, naime tijela i duše; drugo, zbog pomoći kojom Bog pomaže životinjama i biljkama bez ljudskoga rada, prema razmjeru njihove naravi; treće, iz božanske providnosti, zbog neznanja koje pogani ponajprije vode brigu oko traženja vremenitih dobara. I zato zaključuje da ponajprije naša briga treba biti za duhovna dobra, nadajući se da će nam pridoći i vremenita za potrebu, ako budemo činili što trebamo.
Odgovor na 1. prigovor: vremenita su dobra podložena čovjeku da se njima služi za potrebu, a ne da u njima postavlja svrhu i da se prekomjerno oko njih brine.
Odgovor na 2. prigovor: briga onoga tko tjelesnim radom stječe kruh nije pretjerana, nego umjerena. I zato Jeronim veli da rad valja obavljati, a brigu uklanjati, naime pretjeranu, koja uznemiruje dušu.
Odgovor na 3. prigovor: briga za vremenito u djelima milosrđa usmjerava se na svrhu ljubavi. I zato nije nedopuštena, osim ako je pretjerana.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.