Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 55, a. 5

O prijevari

Prigovor 1. Čini se da smicalica ne pripada lukavstvu. Nije naime hvalevrijedno da netko dopušta da bude prevaren, čemu teži lukavstvo. No hvalevrijedno je da netko trpi smicalicu, prema onome iz 1 Kor 6: „zašto radije ne trpite nepravdu [smicalicu]?“ Dakle, smicalica ne pripada lukavstvu.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da smicalica pripada nedopuštenom uzimanju ili primanju vanjskih stvari; veli se naime u Dj 5 da „neki čovjek imenom Ananija, sa svojom ženom Safirom, proda njivu i prisvoji prijevarom [učini smicalicu] od cijene njive“. No nedopušteno prisvajati ili zadržavati vanjske stvari pripada nepravednosti ili neslobodoumnosti. Dakle, smicalica ne pripada lukavstvu, koje se suprotstavlja razboritosti.

Prigovor 3. Nadalje, nitko se ne služi lukavstvom protiv samoga sebe. No smicalice nekih jesu protiv njih samih; veli se naime u Izr 1 za neke da smišljaju smicalice protiv vlastitih duša. Dakle, smicalica ne pripada lukavstvu.

Naprotiv, smicalica je usmjerena na obmanu, prema onome iz Job 13: „zar će se prevariti kao čovjek vašim smicalicama?“ Na to se isto također usmjerava lukavstvo. Dakle, smicalica pripada lukavstvu.

Odgovaram: kao što prijevara stoji u izvršenju lukavstva, tako također i smicalica; no čini se da se razlikuju u tome što prijevara pripada općenito izvršenju lukavstva, bilo da biva riječima bilo djelima; dok smicalica vlastitije pripada izvršenju lukavstva ukoliko biva djelima.

Odgovor na 1. prigovor: apostol ne navodi vjernike na to da budu prevareni u spoznaji, nego na to da učinak prijevare strpljivo podnose u podnošenju nepravdi prijevarno nanesenih.

Odgovor na 2. prigovor: izvršenje lukavstva može biti po nekoj drugoj mani, kao što i izvršenje razboritosti biva po krepostima. I na taj način ništa ne pripriječuje da smicalica pripada pohlepi ili neslobodoumnosti.

Odgovor na 3. prigovor: oni koji čine smicalice ne smišljaju po svojoj namjeri nešto protiv samih sebe ili protiv vlastitih duša, nego po pravednom Božjem sudu biva da se ono što smišljaju protiv drugih preokrene protiv njih, prema onome iz Ps: „upade u jamu koju načini“.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.