Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 55, a. 4

O varki

Prigovor 1. Čini se da prijevara nije grijeh koji pripada lukavstvu. Grijeh se naime ne nalazi u savršenih muževa, osobito smrtni. No u njima se nalazi neka prijevara, prema onome iz 2 Kor 12: „budući da bijah lukav, prijevarom vas uhvatih“. Dakle, prijevara nije uvijek grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, čini se da prijevara ponajviše pripada jeziku, prema onome iz Ps: „jezicima svojim prijevarno postupahu“. Lukavstvo je pak, kao i razboritost, u samom činu razuma. Dakle, prijevara ne pripada lukavstvu.

Prigovor 3. Nadalje, u Izr 12 veli se: „prijevara je u srcu onih koji smišljaju zlo“. No ne pripada svako smišljanje zala lukavstvu. Dakle, čini se da prijevara ne pripada lukavstvu.

Naprotiv, lukavstvo se usmjerava na obmanu, prema onome apostolovu u Ef 4: „u lukavstvu na obmanu zablude“. Na što se usmjerava i prijevara. Dakle, prijevara pripada lukavstvu.

Odgovaram: kako je gore rečeno, lukavstvu pripada uzimati neistinite putove, nego hinjene i prividne, radi slijeđenja neke svrhe, bilo dobre bilo zle. Uzimanje pak tih putova može se razmatrati na dva načina. Na jedan način u samom smišljanju takvih putova, a to vlastito pripada lukavstvu, kao što i smišljanje ispravnih putova do dužne svrhe pripada razboritosti. Na drugi način može se razmatrati uzimanje takvih putova prema izvršenju djela, i prema tome pripada prijevari. I zato prijevara uključuje neko izvršenje lukavstva. Te prema tome pripada lukavstvu.

Odgovor na 1. prigovor: kao što se lukavstvo u pravom smislu uzima u zlu, a nepravilno u dobru, tako također i prijevara, koja je izvršenje lukavstva.

Odgovor na 2. prigovor: izvršenje lukavstva radi obmane ponajprije i uglavnom biva riječima, koje drže prvotno mjesto među znakovima kojima čovjek označava nešto drugome, kako je bjelodano po Augustinu u knjizi De Doct. Christ. I zato se prijevara ponajviše pripisuje govoru. Događa se ipak da prijevara bude i u djelima, prema onome iz Ps: „i prijevaru činjahu slugama njegovim“. Postoji također i prijevara u srcu, prema onome iz Sir 19: „Njegova je nutrina puna prijevare“. No to je prema tome što netko smišlja prijevare, prema onome iz Ps: „prijevare cijeli dan smišljahu“.

Odgovor na 3. prigovor: tko god smišlja učiniti neko zlo, nužno je da smišlja neke putove kako bi svoj naum ispunio; a najčešće smišljaju prijevarne putove kojima lakše postižu naum. Premda se katkada događa da bez lukavstva i prijevare neki javno i nasiljem čine zlo. No to se, budući da se teže čini, rjeđe događa.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.