II-II, q. 54, a. 2
Kojoj se kreposti protivi
Prigovor 1. Čini se da se nemar ne protivi razboritosti. Čini se naime da je nemar isto što i lijenost ili obamrlost, što pripada tjeskobi, kako je očito po Grguru, u XXXI. Moralia. Tjeskoba se pak ne protivi razboritosti, nego radije ljubavi, kako je gore rečeno. Dakle, nemar se ne protivi razboritosti.
Prigovor 2. Nadalje, čini se da nemaru pripada svaki grijeh propusta. No grijeh propusta ne protivi se razboritosti, nego radije izvršnim moralnim krepostima. Dakle, nemar se ne protivi razboritosti.
Prigovor 3. Nadalje, nerazboritost je oko nekoga čina razuma. No nemar ne uključuje nedostatak niti oko savjeta, u čemu zakazuje prenagljenost; niti oko suda, u čemu zakazuje nepromišljenost; niti oko zapovijedi, u čemu zakazuje nestalnost. Dakle, nemar ne pripada nerazboritosti.
Prigovor 4. Nadalje, u Prop 7 kaže se: „tko se boji Boga, ništa ne zanemaruje“. No svaki se pojedini grijeh ponajviše isključuje po suprotnoj kreposti. Dakle, nemar se više protivi strahu nego razboritosti.
Naprotiv, kaže se u Sir 20: „raspušten i nerazborit ne paze na vrijeme“. No to pripada nemaru. Dakle, nemar se protivi razboritosti.
Odgovaram: nemar se izravno protivi brizi. Briga pak pripada razumu, a ispravnost brige razboritosti. Odatle, po opreci, nemar pripada nerazboritosti. I to se također i iz samoga imena očituje. Jer kako Izidor kaže, u knjizi Etymologiae: „nemaran (negligens) se naziva kao nec eligens (onaj koji ne bira)“. Ispravan pak izbor onoga što vodi k cilju pripada razboritosti. Odatle nemar pripada nerazboritosti.
Odgovor na 1. prigovor: nemar se sastoji u nedostatku unutarnjega čina, kojemu pripada također i izbor. Lijenost pak i obamrlost više pripadaju izvršenju, tako ipak da lijenost uključuje sporost u izvršavanju; a obamrlost određenu mlakost u samome izvršenju. I stoga prikladno obamrlost nastaje iz tjeskobe, jer je tjeskoba žalost koja pritišće, to jest priječi duh od djelovanja.
Odgovor na 2. prigovor: propust pripada vanjskome činu; propust je naime kada se zanemari neki dužan čin. I stoga se protivi pravednosti. I učinak je nemara, kao što je također izvršenje pravednoga djela učinak ispravnoga razuma.
Odgovor na 3. prigovor: nemar je oko čina zapovijedanja, kojemu također pripada briga. Drukčije ipak oko toga čina zakazuje nemaran, a drukčije nestalan. Nestalan naime zakazuje u zapovijedanju kao od nečega spriječen; nemaran pak zbog nedostatka spremne volje.
Odgovor na 4. prigovor: strah Božji djeluje na izbjegavanje bilo kojega grijeha, jer kako se kaže u Izr 15: „po strahu Gospodnjemu svatko se kloni zla“. I stoga strah čini da se izbjegava nemar. Ne ipak tako da bi se nemar izravno protivio strahu, nego utoliko što strah potiče čovjeka na čine razuma. Odatle je također gore navedeno, kad se raspravljalo o strastima, da strah čini ljude sklonima savjetovanju.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.