II-II, q. 54, a. 1
Je li nemar poseban grijeh
Prigovor 1. Čini se da nemar nije poseban grijeh. Nemar se naime protivi brižljivosti. No brižljivost se traži u svakoj kreposti, kao i izbor. Dakle, nemar nije poseban grijeh.
Prigovor 2. Nadalje, ono što se nalazi u svakome grijehu nije poseban grijeh. No nemar se nalazi u svakome grijehu, jer svatko tko griješi zanemaruje ono po čemu bi se od grijeha odvratio; a tko u grijehu ustraje, zanemaruje pokajati se za grijeh. Dakle, nemar nije poseban grijeh.
Prigovor 3. Nadalje, svaki posebni grijeh ima određenu građu. No čini se da nemar nema određenu građu: niti je naime oko zala ili ravnodušnih stvari, jer njihovo propuštanje nikome se ne ubraja u nemar; slično također nije ni oko dobara, jer ako se nemarno čine, više nisu dobra. Dakle, čini se da nemar nije posebna mana.
Naprotiv, grijesi koji se čine iz nemara razlikuju se od grijeha koji se čine iz prijezira.
Odgovaram: nemar uključuje nedostatak dužne brige. Svaki pak nedostatak dužnoga čina ima narav grijeha. Odatle je bjelodano da nemar ima narav grijeha; i na onaj način na koji je briga čin posebne kreposti, nužno je da nemar bude poseban grijeh. Neki su naime grijesi posebni jer su oko neke posebne građe, kao što je bludnost oko spolnih stvari; neke su pak mane posebne zbog posebnosti čina koji se proteže na svaku građu. I takve su vrste sve mane koje su oko čina razuma, jer svaki se čin razuma proteže na svaku moralnu građu. I stoga, budući da je briga određeni poseban čin razuma, kako je gore navedeno, dosljedno je da nemar, koji uključuje nedostatak brige, bude poseban grijeh.
Odgovor na 1. prigovor: čini se da je marljivost isto što i briga, jer u onome što volimo primjenjujemo veću brigu. Odatle se marljivost, kao i briga, traži za svaku krepost, utoliko što se u svakoj kreposti traže dužni čini razuma.
Odgovor na 2. prigovor: u svakome je grijehu nužno da bude nedostatak oko nekoga čina razuma, na primjer nedostatak savjeta i drugoga takvoga. Odatle kao što je prenagljenost poseban grijeh zbog posebnoga čina razuma koji se propušta, naime savjeta, premda se može naći u svakome rodu grijeha; tako je nemar poseban grijeh zbog nedostatka posebnoga čina razuma a to je briga, premda se na neki način nalazi u svim grijesima.
Odgovor na 3. prigovor: građa su nemara vlastito dobra koja tko treba činiti, ne zato što su ona dobra kad se nemarno čine; nego jer po nemaru nastaje nedostatak dobrote u njima, bilo da se posve propusti dužan čin zbog nedostatka brige, bilo također neka dužna okolnost čina.
Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.
Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.