Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

II-II, q. 54, a. 3

Je li nemar smrtni grijeh

Prigovor 1. Čini se da nemar ne može biti smrtni grijeh. Jer na ono iz Job 9: „bojah se svih djela svojih“ itd., Glosa Grgurova kaže da nju, naime nemarnost, „manja ljubav Božja preuveličava“. No gdje god je smrtni grijeh, posve se dokida ljubav Božja. Dakle, nemar nije smrtni grijeh.

Prigovor 2. Nadalje, na ono iz Sir 7: „od nemara očisti se s malo“, Glosa kaže: „premda je prinos malen, čisti nemare mnogih prijestupa“. No to ne bi bilo kad bi nemar bio smrtni grijeh. Dakle, nemar nije smrtni grijeh.

Prigovor 3. Nadalje, u Zakonu su bile određene žrtve za smrtne grijehe, kako je očito u Levitskom zakoniku. No nijedna nije bila određena žrtva za nemar. Dakle, nemar nije smrtni grijeh.

Naprotiv, nalazi se u Izr 19: „tko zanemaruje put svoj, umrijet će“.

Odgovaram: kako je gore rečeno, nemar proizlazi iz određene mlakosti volje, po kojoj se događa da se razum ne brine zapovjediti ono što treba ili na način na koji treba. Može se dakle dvostruko dogoditi da nemar bude smrtni grijeh. Na jedan način, sa strane onoga što se propušta po nemaru. Što ako uistinu bude od nužnosti spasenja, bilo da je čin bilo okolnost, bit će smrtni grijeh. Na drugi način, sa strane uzroka. Ako je naime volja toliko mlaka oko onoga što je Božje da posve otpadne od Božje ljubavi, takav je nemar smrtni grijeh. I to ponajviše biva kada nemar slijedi iz prijezira. Inače, ako se nemar sastoji u propuštanju nekoga čina ili okolnosti koja nije od nužnosti spasenja; niti to biva iz prijezira, nego iz nekoga nedostatka žara, koji se pokatkada priječi po nekome lakom grijehu, tada nemar nije smrtni grijeh, nego laki.

Odgovor na 1. prigovor: manja se ljubav Božja može razumjeti dvostruko. Na jedan način, po nedostatku žara ljubavi, i tako se uzrokuje nemar koji je laki grijeh. Na drugi način, po nedostatku same ljubavi, kao što se kaže manja ljubav Božja kada netko ljubi Boga samo naravnom ljubavlju. I tada se uzrokuje nemar koji je smrtni grijeh.

Odgovor na 2. prigovor: „malen prinos s poniznim umom i čistom ljubavlju učinjen“, kako se ondje kaže, ne čisti samo lake grijehe, nego i smrtne.

Odgovor na 3. prigovor: kada se nemar sastoji u propuštanju onoga što je od nužnosti spasenja, tada se povlači k drugomu rodu grijeha koji je očitiji. Grijesi su naime koji se sastoje u unutarnjim činima skriveniji. I stoga se za njih određene žrtve nisu nalagale u Zakonu, jer je prinošenje žrtava bilo određeno javno posvjedočenje grijeha, što se ne treba činiti za skriveni grijeh.

Hrvatski prijevod: Kršćanska stvarnost, 2026., prema latinskom izdanju Leonina (Rim, 1888.); Dodatak i Prilog prevedeni su s engleskoga prijevoda Otaca engleske dominikanske provincije (1920.). Biblijski navodi vode u čitalicu Biblije na portalu.

Ovaj tekst nije preveo teolog, stoga nemojte prijevod shvaćati doslovno. Ako želite ući u dublje teološko tumačenje, pročitajte latinski izvornik.